Lukica
Peltaria alliacea
Karakteristike
Lukica (Peltaria alliacea Jacq.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je uspravna, okrugla, gola, malo razgranata u gornjem dijelu, zimzelena, naraste do 60 cm visine. Listovi su naizmjenični, jednostavni, ovalni i duboko srcolike osnove, cjelovitih rubova, prizemni listovi su na dugoj peteljci, listovi na stabljici su sjedeći i obuhvaćaju je. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni su u cvatove u gornjem dijelu biljke. Građeni su od pet bijelih, naopako jajastih latica dugih 3-4 mm. Cvate od svibnja do srpnja. Plodovi su plosnate i tanke komuške okruglastog oblika i mrežastih žilica, promjera 7-10 mm, vise na tankim drškama. Dozrijevaju u kolovozu a sadrže jednu sjemenku.
Stanište
Rasprostranjena je u jugoistočnoj Europi (Austrija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Albanija…). Raste na polusjenovitim i sjenovitim mjestima na vlažnom tlu, uglavnom u šumama i na rubovima šuma. Uzgaja se kao prehrambena biljka u vrtovima. Razmnožava se sjemenom. Strogo je zaštićena biljka.[1]
Etimologija
Naziv roda Peltaria potječe od grčke riječi pelte (štit) zbog oblika ploda. Ime vrste alliacea znači poput luka (Allium), zbog mirisa i okusa.[2] Na stranim jezicima nazivi su garlic cress (eng.), Lauch-Scheibenschötchen (njem.), ploščevica (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi i cvjetovi, dodaju se sirovi salatama.
Galerija fotografija
Literatura
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga