Preskoči do glavnog sadržaja

Kopriva

Urtica dioica

Karakteristike

Kopriva (Urtica dioica L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice koprivovki (Urticaceae). Stabljika je uspravna, četverobridna, naraste do 150 cm visine. Korijenje je žućkaste boje. Listovi su smješteni nasuprot jedan drugoga, duguljasto su jajasti, zašiljeni i pilasti (blago nazubljeni), nalaze se na dužoj ili kraćoj peteljci. Cijela biljka naoružana je dlačicama koje ispuštaju mravlju kiselinu te žare u dodiru s kožom, što smo vjerojatno svi iskusili u djetinjstvu. Dvodomna je biljka te muški i ženski cvjetovi rastu odvojeno na stabljikama. Cvjetovi su dakle jednospolni, žućkastozeleni, sitni i neugledni, skupljeni u guste viseće cvatove koji rastu u pazušcima gornjih listova. Cvatu od srpnja do rujna. Sjeme je mnogobrojno i vrlo sitno, biljka ga stvara i do 20 000 u sezoni, zadržava sposobnost klijanja i nakon 600 godina.[1]

Stanište

Raširena je u gotovo cijelom svijetu. Često se nađe u prirodi gdje raste u gustim skupinama. Raste na u polusjenovitim livadama,  zapuštenim tratinama, na ruderalnim staništima, na poplavljenim područjima, na staništima bogatima hranjivim tvarima, posebno dušikom. Nalazimo je od nizina do planinskog područja – 3000 m n.v. Kopriva je jedna od najsvestranijih biljaka, kao medicina za čovjeka i kao biljka za vrt. Ako je ne možemo naći u blizini možemo je presaditi iz prirode ili razmnožiti sjemenom.

Etimologija

Naziv roda Urtica potječe od latinske riječi urere (pržiti, žariti). Ime vrste dioica znači dvodoman, zbog odvojenih muških i ženskih cvjetova na zasebnim biljkama.[2] Na stranim jezicima nazivi su common nettle, stinging nettle (eng.), Große Brennnessel (njem.), grande ortie, ortie dioïque, ortie commune (fr.), ortica (tal.), ortiga mayor, ortiga verde (špa.), urtiga comum (port.), (slo.).

Upotreba

Mladi izdanci i listovi koprive su jestivi, beru se na početku proljeća kada još nisu u potpunosti razvili sastojak koji žari i bogati su vitaminom C (75-140 mg%), karotinom (do 20 mg%), mineralima (željezo, fosfor, kalcij, kremena kiselina).[3] Može ih se kuhati poput povrća, pogotovo kao dodatak juhama.

Čaj od listova koprive potiče izmjenu tvari u organizmu, pogotovo je koristan za izlučivanje mokraće kod ljudi koji boluju od reumatizma, gihta i problema s mokraćnim mjehurom. Čisti krv, te je kopriva omiljena u proljetnim kurama.

  • 1 žlica lista prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 10 minuta i procijedi. Pije se tri puta dnevno.

Dekokt od korijena koprive značajan je kod problema s prostatom i djeluje kao blag diuretik. Čest je dodatak prirodnim šamponima jer povoljno djeluje na vlasište.

  • 1 žlica korijena kuha se 10 minuta, ostavi da odstoji 5 min poklopljeno i procijedi. Pije se dva puta dnevno između obroka.

Košnjom cijele biljke, njezinim sušenjem i mljevenjem dobiva se brašno koje je bogato proteinom, kalcijem, fosforom. Iz stabljike koprive mogu se koristiti vlakna za izradu užadi, mreža i grubih tkanina.[4]

Listovi su izvor klorofila proizvođačima pigmenata te služe za bojanje hrane i lijekova u zelenu boju, iz korjiena se može dobiti žuta boja.

Za branje u vrtu kopriva se može koristiti tijekom cijele godine. Kako je bogata dušikom odlično je sredstvo za zalijevanje biljaka kojima želimo potaknuti rast listova. Nezaobilazno je i prskanje koprivinim odstajalim i razrijeđenim gnojivom kod bolesti biljaka i napada štetočina, još bolje kao preventiva. Posjeduje insekticidna svojstva, djeluje protiv lisnih uši.[5]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
-
Travanj
IV
listovi
Svibanj
V
-
Lipanj
VI
-
Srpanj
VII
-
Kolovoz
VIII
-
Rujan
IX
-
Listopad
X
korijen
Studeni
XI
korijen
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija