Jelenovo uho Polyporus umbellatus

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Polyporales
Porodica:
Vrsta:
Polyporus umbellatus
Sinonimi:
Boletus ramosissimus Scop., Boletus umbellatus Pers., Cerioporus umbellatus (Pers.) Quél.

Karakteristike

Jelenovo uho (Polyporus umbellatus (Pers.) Fr.) je jestiva gljivaiz porodice rupičavki (Polyporaceae). Klobuci su mnogobrojni, i više od stotinu ih je skupljeno zajedno, narastu 20-60 cm u visine i širinu. Pojedini klobuci su sivi ili smeđi, u početku izbočeni, kasnije otvoreni, u sredini uleknuti, ljuskasto ispucani, mesnati, široki 2-6 cm. Cjevčice su bijele, jako kratke, spuštaju se niz stručak. Stručak je bijel, zajednički svim klobucima, razgranat, mesnat, pun, tvrd, mesnat, debeo do 5 cm, visok do 10 cm. Meso je bijelo, mekano, u starosti postane malo žilavo, miriše na brašno. Spore su eliptične, otrusina je bijela.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Raste od ljeta do zime, od lipnja do studenog. Stanište su joj bukove i hrastove šume gdje raste prividno na tlu, uz stara stabla i panjeve, u nizinskim i brdskim područjima. Strogo je zaštićena gljiva, u Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske vodi se kao ugrožena vrsta.[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Polyporus potječe od grčkih riječi polys (mnogo) i poros (otvor), zbog mnogobrojnih otvora cjevčica s donje strane klobuka gljive. Ime vrste umbellatus znači štitast, ukazuje na oblik gljive.[2] Na stranim jezicima nazivi su lumpy bracket, umbrella polypore (eng.), Eichhase, Ästige Büschel-Porling (njem.), polypore en ombelle, poule des bois (fr.), pliporo umbellato (tal.), razvejani luknjičar, hrastov luknjičar (slo.).

Upotreba

Jestiva je gljiva, odlične kvalitete. Osim uobičajene pripreme može se konzervirati u octu ili ulju.

Galerija fotografija

Podijeli