Preskoči do glavnog sadržaja

Jaglac

Primula vulgaris

Karakteristike

Rani jaglac ili jagorčevina (Primula vulgaris Huds.) je trajna zeljasta biljka niskog rasta iz porodice jaglačevki (Primulaceae). Među prvim biljkama je koje počinju cvjetati u proljeće. Korijen je smeđe boje i kratak. Listovi su prizemni, složeni u rozetu, rastu na sočnoj, kratkoj i bjelkastoj peteljci. Obrnuto su jajoliki ili duguljasti, dugi 3-6 cm, naborani, na naličju gusto dlakavi, rub im je uvijen prema dolje, nepravilno sitno i tupo nazubljen. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki oko 3 cm, Nalaze se na dugačkim stapkama prekrivenim stršećim dlačicama. Imaju pet latica i svijetložute su boje  a bliže sredini obojani su u jarko žutu boju. Čaška je valjkasta, duga oko 15 mm, građena od 5 međusobno sraslih lapova. Cvatu oko mjesec dana u razdoblju od kraja veljače pa sve do svibnja. Cijela biljka je prekrivena dlačicama. Plod je okruglasta čahura koja sadrži smeđe, bradavičaste sjemenke duge oko 2-3 mm.

Stanište

Prirodno raste u zemljama jugozapadne i južne Europe, sjevera Afrike i jugozapadne Azije. Raste na sunčanim staništima, na svježim, rahlim i hranjivim, neutralnim do umjereno kiselim tlima. Nalazimo je na suhim livadama i proplancima, u svijetlim šumama, u voćnjacima, uz grmlje, sve do 1200 m nadmorske visine.

Dobra je medonosna biljka, pčelama daje pelud i malo nektara.

Etimologija

Latinsko ime roda Primula umanjenica je od primus (prvi), zbog rane cvatnje. Ime vrste vulgaris znači uobičajen, čest.[1] Naš naziv jaglac potječe od riječi jagla, što je naziv za kukuruzno zrno koje je puklo pri prženju.[2] Na stranim jezicima poznat je kao primrose (eng. izvedeno sa starolatinskog prima rosa – prva ruža), Stängellose Schlüsselblume, Erd-Primel (njem.), primevère commune, primevère acaule (fr.), primula comune (tal.), primavera (špa.), trobentica (slo.).

Upotreba i ljekovitost

Skupljaju se cvjetovi, listovi i korijen.

Cvjetovi su jestivi a spremljeni kao čaj pogoduju za smirivanje kašlja.

Od korijena i rizoma spravljaju se čajevi i sirupi za smirivanje kašlja i infekcija dišnog sustava. U tu svrhu se 1 žlica korijena kuha 10tak minutra te pije 3× dnevno.

List je bogat vitaminom C (200-530 mg%) čiji se postotak sadržaja povećava nakon cvatnje, vrhunac doseže u travnju zatim ponovo opada, karotina ima oko 4,5 mg%. Posve mlade listove možemo koristiti za salate. Usitnjene, miješamo ih sa drugom zeleni. Stavljamo  ih u juhe, miješana variva te umake. Koristimo ih u manjim količinama zbog prisutnosti tragova saponozida.[3]

Galerija fotografija

Pregled lokacija