Jaglac
Primula vulgaris
Karakteristike
Rani jaglac ili jagorčevina (Primula vulgaris Huds.) je trajna zeljasta biljka niskog rasta iz porodice jaglačevki (Primulaceae). Među prvim biljkama je koje počinju cvjetati u proljeće. Korijen je smeđe boje i kratak. Listovi su prizemni, složeni u rozetu, rastu na sočnoj, kratkoj i bjelkastoj peteljci. Obrnuto su jajoliki ili duguljasti, dugi 3-6 cm, naborani, na naličju gusto dlakavi, rub im je uvijen prema dolje, nepravilno sitno i tupo nazubljen. Cvjetovi su dvospolni, krupni, veliki oko 3 cm, Nalaze se na dugačkim stapkama prekrivenim stršećim dlačicama. Imaju pet latica i svijetložute su boje a bliže sredini obojani su u jarko žutu boju. Čaška je valjkasta, duga oko 15 mm, građena od 5 međusobno sraslih lapova. Cvatu oko mjesec dana u razdoblju od kraja veljače pa sve do svibnja. Cijela biljka je prekrivena dlačicama. Plod je okruglasta čahura koja sadrži smeđe, bradavičaste sjemenke duge oko 2-3 mm.
Stanište
Prirodno raste u zemljama jugozapadne i južne Europe, sjevera Afrike i jugozapadne Azije. Raste na sunčanim staništima, na svježim, rahlim i hranjivim, neutralnim do umjereno kiselim tlima. Nalazimo je na suhim livadama i proplancima, u svijetlim šumama, u voćnjacima, uz grmlje, sve do 1200 m nadmorske visine.
Dobra je medonosna biljka, pčelama daje pelud i malo nektara.
Etimologija
Latinsko ime roda Primula umanjenica je od primus (prvi), zbog rane cvatnje. Ime vrste vulgaris znači uobičajen, čest.[1] Naš naziv jaglac potječe od riječi jagla, što je naziv za kukuruzno zrno koje je puklo pri prženju.[2] Na stranim jezicima poznat je kao primrose (eng. izvedeno sa starolatinskog prima rosa – prva ruža), Stängellose Schlüsselblume, Erd-Primel (njem.), primevère commune, primevère acaule (fr.), primula comune (tal.), primavera (špa.), trobentica (slo.).
Upotreba i ljekovitost
Skupljaju se cvjetovi, listovi i korijen.
Cvjetovi su jestivi a spremljeni kao čaj pogoduju za smirivanje kašlja.
Od korijena i rizoma spravljaju se čajevi i sirupi za smirivanje kašlja i infekcija dišnog sustava. U tu svrhu se 1 žlica korijena kuha 10tak minutra te pije 3× dnevno.
List je bogat vitaminom C (200-530 mg%) čiji se postotak sadržaja povećava nakon cvatnje, vrhunac doseže u travnju zatim ponovo opada, karotina ima oko 4,5 mg%. Posve mlade listove možemo koristiti za salate. Usitnjene, miješamo ih sa drugom zeleni. Stavljamo ih u juhe, miješana variva te umake. Koristimo ih u manjim količinama zbog prisutnosti tragova saponozida.[3]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga