Islandski lišaj Cetraria islandica

Carstvo:
Red:
Lecanorales
Porodica:
Vrsta:
Cetraria islandica

Karakteristike

Islandski lišaj (Cetraria islandica (L.) Ach.) je vrsta lišaja iz porodice Parmeliaceae. Niskog je busenastog, uspravnog rasta, pri samom dnu crveno nahukana, naraste do 10 cm visine. Okrajci su plosnati, glatki, nazubljeni i zavrnuti na rubovima, maslinastozelene boje na stranicu okrenutoj suncu dok je suprotna strana svijetlozelenkasta do siva.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi, sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi, staništa su mu hladna i vlažna područja gdje raste u skupinama na mahovinastom tlu. U umjerenom pojasu ga ima samo u planinskom pojasu, kod nas ga ima primjerice na Velebitu i na Dinari, dok u zemljama Skandinavije raste i u nizinama. Otporan je na velike hladnoće, na suše, ne podnosi zagađenja te je dobar pokazatelj čistoće okoliša. Sporog su rasta. Strogo je zaštićena vrsta.[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Cetraria potječe od riječi cetra (mali štit od kože) zbog oblika talusa lišaja.[2] Ime islandski lišaj dobio je jer je vrlo čest na Islandu i tamo se često koristi kao izvor hrane ili za izvoz. Na stranim jezicima nazivi su Iceland moss (eng.), Isländisches Moos, Islandmoos, Irisches Moos (njem.), mousse d’Islande, lichen d’Islande (fr.), lichene islandico (tal.), musgo de Islandia (špa.), islandski lišaj (slo.).

Upotreba

Islandski lišaj sakuplja se za rijeme suha vrema od kraja proljeća do rane jeseni te se oprezno očisti od mahovina i drugih čestica. Suši se u hladu na prozračnom i suhom mjestu. Gorkog je okusa. Sadrži više od 50% polisaharida, male količine eteričnog ulja, gume, željezo u tragovima itd. Koristi se za liječenje upale gornjih dišnih putova, štiti sluznicu, smiruje grčeviti kašalj, čisti i jača pluća.[3] Najčešće se koristi u obliku sirupa, rjeđe kau obliku čaja.

Može se koristiti i za izradu kruha ili kolače, kuha se da se izgubi gorčina, suši i melje.[4]

Galerija fotografija

Podijeli