Gušavica
Cucubalus baccifer
Karakteristike
Gušavica (Cucubalus baccifer L.) trajna zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Stabljika je razgranata, prekrivena sitnim dlačicama, duga oko 1 metar iako može narasti i dvostruko duže. Listovi su ovalni, nasuprotno smješteni, ušiljenog su vrha i nalaze se na kratkim peteljkama. Listovi pri vrhu stabljike sve su manji. Cvjetovi su zelenkastobijeli, rastu na kratkoj stapci. Sastavljeni su od pet latica i 10 prašnika. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je sjajna, mesnata boba, velika 5-10 cm, okružena zvonastom čaškom. U početku je zelena a dozrijevanjem postane crna.
Stanište
Rasprostranjena je na području južne i srednje Europe. Nalazimo je uz vlažna mjesta, potoke i rijeke, uz šume i šikare, uz puteve, uz polja, obično kako isprepleteno raste između drugim biljkama. Odgovara joj tlo bogato dušikom a raste od nizina do planinskog pojasa 1000 m n. v.
Etimologija
Latinsko ime roda Cucubalus dolazi od grčkih riječi cacos (loš) i ballo (bacati), korišteno još u doba Antike za korovne biljke. Ime vrste baccifer (bacca – bobica, ferre – nositi) ukazuje da nosi bobice.[1] Na stranim jezicima nazivi su berry-bearing catchfly (eng.), Taubenkropf (njem.), cucubale à baies, cucubale couchée, coulichon (fr.), belladona falsa, tomate del diablo (tal.), cucúbalo, tomates del diablo, uvas del diablo, belladona falsa (špa.), navadni rokavec (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi. Kuhaju se i jedu kao špinat.[2]
