Gorka karija
Carya cordiformis
Karakteristike
Gorka karija (Carya cordiformis (Wangenh.) K.Koch) je listopadno stablo iz porodice oraha (Juglandaceae). Naraste do 30 m visine, krošnja je gusta i izduženo jajasta. Korijenski sustav je dobro razgranat. Deblo je promjera 1 metar, kora je siva do svijetlosmeđa, ne ljušti se ali je jako izvrazdana. Mlade grane su crvenkastosmeđe, vidljivih lenticela, u početku dlakave, kasnije ogole. Pupoljci su žutosmeđi, jajasti, vršni pupoljci su ušiljeni, prekriveni s dva para unutarnjih i vanjski ljusaka. Listovi su složeni, čine ih 5-9 listića dugih 7-13 cm, ušiljenihsu vrhova i nazubljenih rubova, u osnovi su asimetrični, na licu su svijetlozeleni, sjajni i goli, naličje je svjetlije i dlakavo, u jesen poprime žutu boju. Jednodomna je biljka, cvjetovi su jednospolni, žuti i neugledni. Cvate u travnju i svibnju. Plod je okruglast, sa strane malo plosnat, dug 2-3 cm, zelenog ovoja, koštica je tanka i glatka, žućkasta, jako naglo ušiljena na vrhu, sjeme je gorko.
Stanište
Rasprostranjena je u istočnoj Sjevernoj Americi. Raste na sunčanim i vlažnim staništima, u listopadnim i mješovitim šumama, uz obale rijeka. Kod nas se uzgaja kao ukrasno stablo, u Europu je unešena sredinom 17. stoljeća. Brzog je rasta, otporna je na mraz i na hladne temperature do -30°C.
Etimologija
Naziv roda Carya potječe od grčke riječi karuon (orah). Na stranim jezicima nazivi su bitternut hickory, swamp hickory (eng.), Bitternuss (njem.), caryer cordiforme, noyer amer (fr.), grenki hikori (slo.).
Upotreba
Jezgra ploda je u pravilu jestiva ali jako je gorka.
Drvo je trajno, tvrdo, jako i elastično, dobre kvalitete i pogodno za obradu, koristi se za izradu namještaja, također i za ogrjev i za proizvodnju ugljena.
Galerija fotografija
Literatura
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
