Gavez Symphytum officinale

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Lamiales
Porodica:
Vrsta:
Symphytum officinale
Sinonimi:
Symphytum patens Sibth.

Karakteristike

Ljubičasti gavez (Symphytum officinale L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice boražinovki (Boraginaceae). Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu razgranata, mesnata, šuplja, gusto dlakava i visine do 80 cm. Korijen gaveza raste duboko, debeo je i razgranat. Sadrži puno sluzi, izvana je crn a u presjeku bijele boje, lako puca i slomi se. Listovi su naizmjenični, jednostavni, dugi 15-20 cm, široko lancetasti, tamnozeleni, hrapavi, prekriveni sitnim dlačicama. Donji listovi nalaze se na peteljci, gornji su sjedeći. Cvjetovi su zvonasti, rastu iz pazuha gornjih listova i padaju kao mali zvončići, skupljeni su u paštitaste cvatove. Cvjetaju kroz cijelo ljeto i u ranu jesen. Plodovi su maleni tamni oraščići. Jedna biljka ih proizvede 800 – 2000 plodova u sezoni.[1]

Stanište

Gavez je široko rasprostranjen u cijeloj središnjoj Europi. Može ga se naći na vlažnim mjestima, uz obale rijeka, potoka, jarka, uz rubove šuma, od nizinskog dijela do iznad 1000 m n. v. Razmnožava ga se sjemenom ili dijeljenjem korijena. Vrlo lako se primi a kad se jednom učvrsti teško ga se riješiti.

Medenje

Smatra se vrlo dobrom medonosnom biljkom, no pčele do nektara dospu tek kada bumbari ili mravi progrizu cvjetnu čašicu. Na 1 ha površine može se sakupiti do 180 kg meda.[2]

Etimologija

Latinsko ime roda Symphytum potječe od grčke riječi sympho (učiniti da sraste) i phyton (biljka), zbog velike ljekovitosti gaveza no u starom vijeku naziv je bio i za čitav niz drugih biljaka koje su se koristile kod prijeloma kostiju. Ime vrste officinale daje se vrstama biljaka u rodu koje se ističu po ljekovitosti.[3] Na stranim jezicima nazivi su comfrey (eng.), Echte Beinwell (njem.), consoude officinale (fr.), consolida maggiore (tal.), navadni gabez (slo.).

Upotreba

Jestivi su u malim količinama mladi izdanci i listovi. Sakupljaju se u proljeće i u kasnu jesen, radi dlakavosti jedu se kuhani u juhama i varivima. Listovi sadrže 40-50 mg% vitamina C i oko 9 mg% karotina te alkaloide zbog kojih su u većim količinama štetni.[4]

Korijen gaveza snažno promovira regeneraciju tkiva, te se koristi za zaraštanje raznih rana i zacijeljivanje zglobova. U tu svrhu radi se uljni macerat ili dekokt za izradu obloga.

U kozmetici gavez nije komercijalno popularan no istražili smo da su efikasni njegovi kratkotrajni tretmani kod zatezanja kože. Nije za dužu upotrebu jer snažno isušuje kožu. Sam dekokt od korijena je izrazito bogat ljepljivom sluzi.

Iako nekoć korišten u unutarnjoj upotrebi korijen se danas ne uzima oralnim putem jer djeluje vrlo toksično.

Listovi gaveza možemo koristiti u povrtlarstvu. Bogati su kalijem kojeg biljke obožavaju i u tu prigodu radi se gnojivo koje pospješuje rast plodova. Mladi listovi također su jestivi.

Srodne biljke

Bijeli ili žuti gavez (Symphytum tuberosum) je kao i ljubičasti gavez trajna biljka iz porodice boražina (Boraginaceae). Stabljika i listovi su mu također prekriveni sitnim dlačicama, stabljika je obično nerazgranata, listovi su sjedeći i široko lancetasti, a glavna razlika je što su mu cvjetovi bijelo žuti. Cvate u travnju i svibnju. Rasprostranjena je u vlažnim svijetlim šumama. Korijen i list upotrebljavamo u ljekovite svrhe kao i kod ljubičastog gaveza (Symphytum officinale).

Galerija fotografija

Podijeli