Dvolisni procjepak Scilla bifolia

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Potporodica:
Scilloideae
Vrsta:
Scilla bifolia
Sinonimi:
Ornithogalum bifolia Lam., Anthericum bifolium (L.) Scop., Stellaris bifolia (L.) Moench

Karakteristike

Dvolisni procjepak (Scilla bifolia L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Stabljika je pojedinačna, glatka, okrugla, naraste do 15 cm visine. Lukovica je jajasta, promjera 1-2 cm te iz nje rastu dva ili rjeđe tri, četiri lista. Listovi su linearni, široki oko 1 cm, glatki, goli i sjajni, na osnovi koja obuhvaća stabljiku a na vrhu su tupi. Cvjetova ima 6-10 po jednoj biljci, smješteni su na crvenkastozelenoj i uspravnoj stapci, promjera 0,5-1 cm, upereni prema gore. Sadrže latice najčešće plave boje koje su pri bazi bjelkaste, međusobno su razmaknute. Prašnika je šest i tamnoplavi su. Cvate od ožujka do svibnja. Plod je kuglasta kapsula 6-8 mm dužine koja sadrži veći broj sjemenki.

Medonosna je biljka, pčelama daje dosta peluda tamne boje te nešto manje nektara.[1]

Stanište

Prirodno raste na području srednje i južne Europe te jugozapadne Azije. Staništa su joj sjenovita mjesta, vlažna, hranjiva, blago do umjereno kisela tla listopadnih šuma i travnjaka gdje tvori manje kolonije. Nalazimo je od nizina do 2000 m n. v. Ponekad se uzgaja u cvjetnim gredicama okućnica kao ukrasna biljka. Razmnožavanje možemo vršiti dijeljenjem lukovica ili sjemenom. Biljci generalno pogoduje dobro drenirano, humusno, rastresito, pjeskovito ili blago ilovasto tlo te mjesto lagane sjene ili pozicija na suncu.

Etimologija

Latinski naziv roda Scilla prema jednom izvoru dolazi od starogrčke riječi skilla (luk), što je navodno kod Grka bilo ime za morski luk (Drimia maritima).[2] U grčkoj mitologija Scila je bila nimfa koja je čarobnicu Kirku zamolila da joj napravi ljubavni napitak kako bi snubila jednog momka. Čarobnica je također bila zaljubljena u istog momka i umjesto da Scili da ljubavni napitak dala joj je otrov kojim ju je pretvorila u čudovište s ribljim repom i šest psećih glava. Scila se tada bacila u more, a obala je nazvana prema njoj Sicilijom. Naziv je rodu Carl Linnaeus 1753. dao prema španjolskom brodu Scilla za kojeg je mislio da je donio procjepak iz Perua u Europu.[3] Ime vrste bifolia znači dvolisna. Na stranim jezicima poznata je kao alpine squill, two-leaf squill (eng.), Zweiblättriger Blaustern (njem.), scille à deux feuilles (fr.), scilla silvestre (tal.), escila de dos hojas (špa.). dvolistna morska čebulica (slo.), divlji zumbul, niksica (sr.).

Galerija fotografija

Podijeli