Preskoči do glavnog sadržaja

Dragoljub

Tropaeolum majus

Karakteristike

Dragoljub (Tropaeolum majus L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice dragoljupki (Tropaeolaceae). Stabljika je puzajuća, razgranata, naraste do 3 metra dužine. Listovi su naizmjenični, zeleni, na dugoj peteljci, okruglog oblika i tek nešto nepravilnog ruba, gusto prožeti izraženim svijetlim i sitnim žilama, nalaze se na dugim, vijugavim peteljkama. Cvjetovi su zvonoliki, imaju 5 jarko crvenih ili žutih latica, cvatu cijelo ljeto i početkom jeseni do prvih mrazeva.

Stanište i uzgoj

Porijeklom je iz Južne Amerike (Bolivija, Kolumbija), u Europu je unešen početkom 17 stoljeća. Širom svijeta uzgaja se u vrtovima kao ukrasna i jestiva biljka. Ponegdje je pobjegao iz vrtova i raste samonikao.

Dragoljub je dobro posijati na sunčanom položaju sa što manje sjene, jer sunčanije mjesto rađa više cvjetova. Može ga se sijat oko voćaka i drugih većih biljaka. Puzavica je te se lako izbori za svoje potrebe. Koristan je stanar svakog vrta jer odbija lisne uši a ne vole ga ni mravi, miševi, puževi, gusjenice… Koristimo ga i za ukrašavanje vrta, kompostera i sl.

Sjeme mu je veličine graška, lako nikne i pojedini primjerci mogu narasti poprilično bujno.

Etimologija

Latinsko ime roda Tropaeolum potječe od grčke riječi tropaion (trofej, znak pobjede), zbog štitastih listova i cvjetova nalik na šljemove.[1] Na stranim jezicima nazivi su garden nasturtium, Indian cress, monks cress (eng.), Große Kapuzinerkresse (njem.), capucine, grande capucine (fr.), nasturzio (tal.), capuchina, taco de reina, marañuela (špa.), velika kapucinka (slo.).

Upotreba

Cvjetovi i listovi su jestivi, ukusnog, pikantnog okusa. Listove je bolje brati kad su manji. Bogati su vitaminom C (oko 300 mg%), dobar su izvor željeza a jedu se svježi kao salata ili ščipajući usputno svaki puta kada prođemo gredicom. Cvjetni pupovi i nezreli plodovi mogu se konzervirati u octu.[2]

Galerija fotografija

Pregled lokacija