Drača

Karakteristike

Drača (Paliurus spina-christi Mill.) je bodljikavi listopadni grm iz porodice krkavina (Rhamnaceae). Naraste do 3 metra u visinu tvoreći jako razgranatu i rijetku krošnju. Korijenov sustav je dobro razvijen. Grane su sjajne, sivosmeđe ili crvenosmeđe, prekrivene oštrim i zavinutim trnjem smještenima u nasuprotnim parovima, jedan trn je veći od drugog i zavinut je prema vrhu izboja, drugi je ravan i zavinut prema osnovi izboja. Pupovi su malo koso otklonjeni od izboja i smješteni između trnova, ovalno su jajoliki i slabije maljavi. Listovi su naizmjenični ili raspoređeni spiralno na granama, jednostavni, kožasti, jajoliki, dugi 2-4 cm, široki 1,5-3,5 cm, tupi ili šiljasti, cjeloviti ili blago nazubljenog ruba, na licu su tamnozeleni i goli, naličje je svjetlije i uz žile dlakavo, nalaze se na dlakavim, do 1 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, zvjezdastog oblika,nalaze se na stapkama skupljeni u male paštitaste cvatove u pazušcima listova. Ocvijeće je dvostruko, građeno od pet listića čaške koji su jajasti i ušiljeni i vjenčića koji ima pet zelenkastožutih, obrnuto jajastih latica. Prašnika ima pet i srasli su s listišćima vjenčića, tučak je jedan s nadraslom plodnicom i 2-3 vrata .Cvatu od svibnja do kolovoza. Plodovi su okrugle, okriljene koštunice promjera 2-3 cm, u početku crvene kasnije, crne i sjajne, valovitog ruba, u sredini su odebljale a prema rubu stanjene. Sadrže 2-3 sitne, plosnate, smeđe i sjajne sjemenke okružene spužvastim, bjelkastim mesom.

Stanište

Rasprostranjena je u južnoj Europi, u jugozapadnoj i srednjoj Aziji. U Hrvatskoj je najčešće nalazimo na južnom dijelu, uz  jadransku obalu u Dalmaciji. Uspijeva na kamenitim mjestima, podnosi sušu i niske temperature. Često raste u gustim šikarama i šibljacima, na kamenitim obroncima, među stijenama, u listopadnim šumama do 1500 m nadmorske visine. Može se uzgajati kao živa ograda, dobre je izbojne snage iz panja. Razmnožava se sjemenom i vegetativno položenicama u proljeće.

Medenje

Drača je medonosna biljka, i dobro medi kada je vlažno i toplo vrijeme bez vjetra. Prosječni dnevni prinosi običo su do 3 kg, u vrlo dobrim uvjetima mogu biti i znatno veći. Med je žut, bez mirisa, slatkotrpkog okusa, brzo se kristalizira u krupne kristale. Smatra se slabije kvalitete u odnosu na druge vrste meda.^[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Paliurus bilo je ime kod starih autora za biljku, možda potječe od grčke riječi palin (opet) i ouron (mokraća), zbog upotrebe biljke u narodnoj medicini za poticanje mokreće.^[2] Ime vrste spina-christi upućuje na legendu prema kojoj su rimski vojnici okrunili Isusa trnovitom krunom od drače prilikom pribijanja na križ.

Na stranim jezicima nazivi su Jerusalem thorn, garland thorn, Christ’s thorn, crown of thorns (eng.), Christusdorn, Gemeiner Stechdorn (njem.), paliure, épine du Christ, arbre à chapeau (fr.), marruca (tal.), espina santa (špa.), navadni derak (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi. Sakupljaju se od kolovoza kada potpuno sazriju te dobe žutosmeđu boju. Blago su slatkasti, gotovo bez okusa, bogati su celulozom i nemaju značajnu prehrambenu vrijednost. Jede se samo spužvasti dio. Mogu se sušiti, samljeti i koristiti kao dodatak brašnu. Bogati su trijeslovinama zbog čega se koriste u obliku čaja kao sredstvo za zaustavljanje proljeva.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Filip Šimić, (1980.), Naše medonosno bilje, Zagreb: Znanje
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
4. Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Lazaregagnidze
• Fritz Geller-Grimm
• Bin