Dioskorid 40. - 90.


Dioskorid (~40. – 90.)

Grčki liječnik i botaničar. Napisao je enciklopedijsko djelo De materia medica što je bilo autoritativno djelo u medicini i botanici sve do renesanse.

Život i djelo De Materia Medica

Dioskorid je kao Pedanius Dioscorides rođen negdje oko 40. godine u Anazarbusu, antičkom gradu u Anatoliji smještenom na području moderne Turske a tada kao dijelu Rimskog carstva.

Bio je liječnik u rimskoj vojsci te je na mnogobrojnim putovanjima po Grčkoj, Italiji, Maloj Aziji i Francuskoj sakupljao informacije o liječenjima, proučavao lokalne biljke, vidao rane i liječio razne bolesti. Smatra se da je studirao u Tarsusu u današnjoj Turskoj, te da je bio i u Egiptu gdje imao pristup izgubljenoj Aleksandrijskoj biblioteci.

Epohalno djelo De Materia Medica sastavljeno od 5 knjiga objavio je 70. godine i u njemu je zabilježio preko 500 raznih biljaka uključujući i stotinjak novih i dotad nepoznatih rimskim i grčkim liječnicima. Osim biljaka opisuje metode liječenja preparatima životinjskog porijekla te mineralnim tvarima (kao dobivanje žive od cinabarita i njezinu primjenu). Za svaku biljku bilježi ime i sinonime, lokaciju gdje se može naći, botaničke karakteristike, upotrebu, dozu, negativna svojstva, načine sakupljanja, pripremanja i skladištenja a za pojedine biljke i njezinu veterinarsku primjenu. O gljivama nije bilo spomena osim što je zabilježio da su teške za probavu i često otrovne.

Iz djela također saznajemo više o svakodnevnom životu rimljana. Koristili su zelene izdanke tršlje za čačkanje zubi, izrađivali su šampon od listova kane koje su namakali u sok od sapunike, ispadanje i sijedu kosu tretirali su uljem od divlje masline a kosu su bojali u crno preparatima od hrasta, ruja ili abdovine. Nadalje, opisuje sakupljanje opijuma iz makovih glava i njegovu upotrebu kao snažnog analgetika te upotrebu mandragore (biljke koje kod nas raste samo na Sniježnici južnije od Dubrovnika) za anesteziju prilikom operacije ili amputiranja.

Bilježi i određene praznovjerne anegdote, kao u slučaju mandragore koja ima neobično korijenje koje podsjeća na čovjeka. Piše da su je psi vadili zato što je uvijek vikala prilikom vađenja, no vjerojatno se time htjelo zastrašiti laike kako je ne bi vadili bez razloga.

Djelo je slovilo kao botanički i liječnički autoritet sve do kraja 15. stoljeća, a pogodovalo mu je što je pisano lako razumljivim jezikom tako da su ga i obični građani mogli koristiti. Prevođeno je na latinski, grčki i arapski no time također i nadopunjivano komentarima drugih autora.

Dioskoridu u čast nazvana je porodica Dioskoreja (Dioscorea) koja sadrži brojne jestive biljke – batat, yam, bljušt…

Podijeli