Mandragora
Mandragora officinarum
Karakteristike
Mandragora (Mandragora officinarum L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je niskog rasta, visoka tek 10-20 cm. Korijen je vretenast, debeo i mesnat, podijeljen na dva dijela, dužine do 60 cm, oblikom često podsjeća na čovjeka. Listovi su gusto skupljeni u rozetu, jednostavni su, tamnozeleni, jajasto izduženi, dlakavi, cjeloviti no jako valovitog ruba. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, nalaze se na dugim dlakavim peteljkama te rastu u pazušcima listova u sredini biljke. Čašku čine pet lapova, vjenčić je zvonast, sastavljen od pet latica, prašnika ima pet. Cvate istodobno s listanjem u ožujku i travnju. Plod je okruglasta boba promjera oko 2-3 cm, u početku zelena, dozrijevanjem postane narančastožuta, sadrži glatke, bubrežaste sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je u južnom dijelu Europe, kod nas raste jedino na samom jugu Hrvatske, u brdskom području jugoistočno od Dubrovnika. Raste na svježim i rahlim tlima u šumama i šikarama do 900 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom. U Crvenoj knjizi flore Hrvatske vodi se kao kritično ugrožena svojta i strogo je zaštićena biljka.[1][2]
Etimologija
Latinski naziv roda Mandragora je grčki homonim, moguće da potječe od perzijske riječi mandrun-ghia (biljka-čovjek), zbog antropomorfnog oblika korijena.[3] Ime vrste officinarum znači ljekovit,[4] uobičajeno je ime za istaknute vrste unutar roda. Na stranim jezicima nazivi su mandrake, devil’s apples (eng.), mandragore (fr.), mandragora (tal., špa., port.), mandragora, podlišček (slo.).
Upotreba
Toksična je biljka, korijen sadrži otrovne alkaloide, halucinogen je i djeluje kao narkotik. Koristio se u magičnim obredima u prošlosti.
Galerija fotografija
Literatura
- Toni Nikolić, Jasenka Topić, (2005.), Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Zagreb: Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode
- Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
- G. Caneva, (2010.), Il codice botanico di Augusto. Ara Pacis: parlare al popolo attraverso le immagini della natura, Roma: Gangemi
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
