Crvena bazga Sambucus racemosa

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Porodica:
Vrsta:
Sambucus racemosa
Sinonimi:
Sambucus praecox Bernh., Sambucus rosaeflora Carriére

Karakteristike

Crvena bazga (Sambucus racemosa L.) je listopadni grm ili nisko stablo iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Stabljike su uspravne, razgranate od osnove, narastu do 5 metra visine. Korijen je više površinski, no dobro razvijen. Izboji su glatki, malo sjajni, goli, sivi do crvenkastosmeđi, na poprečnom presjeku okrugli ili malo bridasti, prekriveni lenticelama, grane su hrđavo sive i ispucale, smeđe, srž je crvenkastožuta. Pupovi su jajastokuglasti, debeli, zeleni do crvenkastoljubičasti, postrani pupovi su koso otklonjeni od izboja, vršni pup obično nije razvijen. Listovi su veliki, imaju palistiće, složeni, neparno perasti, sastavljeni od 5-7 kopljastih listića koji su dugi 4-8 cm, široki oko 3 cm, skoro sjedeći i na rubovima oštro nazubljeni, goli ili na naličju obrasli pahuljastim dlakama, na licu zeleni, naličje je neznatno svjetlije. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, sitni, mirisni, skupljeni u oko 4-6 cm duge, guste grozdaste cvatove na vrhovima grana. Čaška je građena od 5 međusobno sraslih lapova, vjenčić je zelenkastožut, velik do 5 mm. Prašnici su žućkastobijeli, ima ih 5, tučak je jedan, ima podraslu plodnicu. Cvate u travnju i svibnju istodobno s listanjem. Plodovi su male, okruglaste, sjajne koštunice promjera oko 5 mm, u početku su zelene, dozrijevaju u srpnju kada postaju crvene. Sadrže 2-5 plosnatih, svijetlosmeđih, glatkih sjemenki. Dozrijevaju u srpnju i kolovozu.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Staništa su joj sunčana do polusjenovita, vlažna, rahla, humusna, umjereno kisela zemljišta bogata dušikom. Raste u šikarama i svijetlim šumama, uz puteve brdskih i planinskih krajeva do 1800 m nadmorske visine. Zaštićena je biljka. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, postoji nekoliko kultivara. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama ljeti ili u jesen.

Etimologija

Latinsko ime roda Sambucus naziv bio je još kod Plinija za crnu bazgu. Potječe od grčke riječi sambuke, naziva za glazbeni instrument koje je bilo rađeno od drva bazge. Ime vrste racemosa znači grozdast,[1]prema cvatovima. Na stranim jezicima nazivi su red elderberry, red-berried elder (eng.), Rote Holunder, Hirschholunder, Traubenholunder, Bergholunder (njem.), sureau de montagne, sureau rameux, sureau rouge, sureau à grappes (fr.), sambuco rosso, sambuco di montagna (tal.), saúco rojo (špa.), divji bezeg (slo.).

Srodne vrste su joj crna bazga (Sambucus nigra) i abdovina (Sambucus ebulus).

Upotreba

Sirovi plodovi kao i plodovi crne bazge lagano su toksični i u većoj količini prouzročiti probavne tegobe. Otrovne su sjemenke (sadrže glikozid amigdalin) mogu se odstraniti te se ostaci plodova i njegov sok mogu preraditi u marmelade, sirupe i sl.[2] Plodovi sadrže 2,8% šećera, 2,4% dušičnih tvari, 1,2% jabučne kiseline, oko 50 mg% vitamina C, pektin, vitamin B, karotin i fosfor. Tiještenjem plodova dobiva se do 2% neškodljivog masnog ulja koje se lako odvoji jer pliva na površini a sadrži oko 60 mg% karotina. Sjemenke sadrže do 30% masnog ulja koji bi se preradom moglo učiniti jestivim.[3]

Galerija fotografija

Podijeli