Abdovina Sambucus ebulus

Carstvo:
Red:
Dipsacales
Porodica:
Vrsta:
Sambucus ebulus
Sinonimi:
Sambucus humilis Mill., Ebulum humile Garcke, Sambucus herbacea Stokes

Karakteristike

Abdovina (Sambucus ebulus L.) je trajna zeljasta biljka iz roda bazga (Sambucus), iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Stabljika je uspravna, snažna i visoka do 2 metra a raste iz snažnog, puzajužeg podanka. Srž grana je bijela. Listovi su veliki, dugi do 30 cm, smješteni nasuprotno uzduž stabljike, složeni su, perasto sastavljeni od 5-9 lisaka nazubljenih rubova. Cvjetovi su dvospolni, na vrhu stabljike skupljeni su u paštitaste cvatove, cvatovi su obično trozrakasti. Dvostrukog su ocvijeća, čaška ima 5 lapova, vjenčić je koturast, sastavljen od pet bijelih latica ušiljenog vrha. Prašnika ima mnogo, tamnocrvenih su antera. Cvate u srpnju i kolovozu, kada ih posjećuju brojni kukci, posebno pčele koje sakupljaju nektar i malo peluda. Plodovi su crne, blistave, eliptične bobice malo spljoštene na tejmenu koje sadrže 3-4 sjemenki a dozrijevaju početkom jeseni.

Stanište

Prirodno raste na području Europe i zapadne Azije. Može ju se naći na sunčanim mjestima u većim skupinama na bogatim i humusnim tlima, na pašnjacima, zapuštenim mjestima, uz naselja i uz rubove šuma. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Sambucus naziv je još kod Plinija za crnu bazgu. Potječe od grčke riječi sambuke, što je bio naziv za glazbeni instrument koje je bilo rađeno od drva srodne vrste crne bazge (Sambucus nigra). Ime vrste složenica je od grčkih riječi eu (dobro) i boule (pomoć), dobro ljekovito sredstvo.[1] Biljka je vrlo česta u našim krajevima, veoma je slična bazgi te je stoga u narodu poznata i kao divlja bazga. Na stranim jezicima nazivi su danewort, dwarf elder (eng.), Zwerg-Holunder, Attich (njem.), sureau hièble, sureau yèble, petit sureau, hièble (fr.), sambuco lebbio, sambuchella (tal.), saúco menor, yezgo (špa.), smrdljivi bezeg (slo.).

Srodne vrste su joj crna (Sambucus nigra) i crvena bazga (Sambucus racemosa).

Upotreba

U prošlosti su se u narodnoj medicini koristile bobice, listovi i korijen. Listovi i bobice sakupljaju se u rujnu i listopadu a korijen se može vaditi u jesen i proljeće. Koristi se za liječenje urinarnog sustava izazivajući mokrenje te pomaže kod dišnih bolesti smirujući kašalj i liječeći promuklost. U modernom travarstvu biljka nije popularna, naprotiv, svi dijelovi biljke mogu izazvati povraćanje, proljev, povećanje zjenica, vrtoglavicu, u težim stanjima komu.[2]

Galerija fotografija

Podijeli