Preskoči do glavnog sadržaja

Crni korijen

Scorzonera hispanica

Karakteristike

Crni korijen (Scorzonera hispanica L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, u vrhu ponekad razgranata, naraste do 120 cm visine. Korijen je vretenast, dobro razvijen, dug do 30 cm, širok 3-4 cm. Izvana je crne boje, u unutrašnjosti bijeli, mesnat i sočan. Prizemni listovi su skupljenu u rozetu, lancetasti su , ušiljeni, cjelovitog ruba, dugi su i do 30 cm. Cvatne glavice promjera 2-3 cm nalaze se na vrhovima stabljika. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, jezičasti. Plodnica je podrasla, prašnika je pet. Cvate od lipnja do kolovoza, otvoreni su samo u jutarnjim satima. Plod je do 15 mm duga roška s papusom.

Stanište

Prirodno raste na području južne Europe. Raste u skupinama na sunčanim i svijetlim mjestima, na livadama, pašnjacima, travnjacima, u svijetlim bjelogoričnim šumama. Uzgaja se kao povrtna kultura radi korijena. Razmnožava se sjemenom.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Sijanje na zaštićeno Sijanje na otvoreno Presađivanje Berba
Siječanj
- - - -
Veljača
- - - -
Ožujak
- - -
Travanj
- - -
Svibanj
- - - -
Lipanj
- - - -
Srpanj
- - - -
Kolovoz
- - - -
Rujan
- - - -
Listopad
- - -
Studeni
- - -
Prosinac
- - - -

Etimologija

Latinsko ime roda Scorzonera prema literaturi dolazi od španjolske riječi escorzon (otrovna zmija ili gušter), zbog uvjerenja da korijen biljka liječi njihov ujed.[1] Talijanske riječi scorza (kora) i nera (crna) možda samo doslovno ukazuju na izgled korijena. Ime vrste hispanica ukazuje na španjolsko porijeklo, premda to nije posve sigurno, no no to ukazuju i neki strani nazivi.  Na stranim jezicima nazivi su black salsify, spanish salsify (eng.), Garten-Schwarzwurzel, Spanische Schwarzwurzel, Echte Schwarzwurzel (njem.), scorsonère d’Espagne (fr.), scorzonera di Spagna (tal.), escorzonera (špa.), črni koren (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i korijen. Korijen je sočan i vrlo ukusan, bogat inulinom. Jede se sirov u salatama ili se kuha kao varivo. Listovi koriste se kao salata.[2]

Galerija fotografija

Pregled lokacija