Crni korijen Scorzonera hispanica

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Tribus:
Vrsta:
Scorzonera hispanica
Sinonimi:
Scorzonera glastifolia Willd., Scorzonera graminifolia O. Hoffm.,

Karakteristike

Crni korijen (Scorzonera hispanica L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, u vrhu ponekad razgranata, naraste do 120 cm visine. Korijen je vretenast, dobro razvijen, dug do 30 cm, širok 3-4 cm. Izvana je crne boje, u unutrašnjosti bijeli, mesnat i sočan. Prizemni listovi su skupljenu u rozetu, lancetasti su , ušiljeni, cjelovitog ruba, dugi su i do 30 cm. Cvatne glavice promjera 2-3 cm nalaze se na vrhovima stabljika. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, jezičasti. Plodnica je podrasla, prašnika je pet. Cvate od lipnja do kolovoza, otvoreni su samo u jutarnjim satima. Plod je do 15 mm duga roška s papusom.

Stanište

Prirodno raste na području južne Europe. Raste u skupinama na sunčanim i svijetlim mjestima, na livadama, pašnjacima, travnjacima, u svijetlim bjelogoričnim šumama. Uzgaja se kao povrtna kultura radi korijena. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Scorzonera prema literaturi dolazi od španjolske riječi escorzon (otrovna zmija ili gušter), zbog uvjerenja da korijen biljka liječi njihov ujed.[1] Talijanske riječi scorza (kora) i nera (crna) možda samo doslovno ukazuju na izgled korijena. Ime vrste hispanica ukazuje na španjolsko porijeklo, premda to nije posve sigurno, no no to ukazuju i neki strani nazivi.  Na stranim jezicima nazivi su black salsify, spanish salsify (eng.), Garten-Schwarzwurzel, Spanische Schwarzwurzel, Echte Schwarzwurzel (njem.), scorsonère d’Espagne (fr.), scorzonera di Spagna (tal.), escorzonera (špa.), črni koren (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi i korijen. Korijen je sočan i vrlo ukusan, bogat inulinom. Jede se sirov u salatama ili se kuha kao varivo. Listovi koriste se kao salata.[2]

Galerija fotografija

Podijeli