Crkvina

Karakteristike

Razgranjena crkvina (Parietaria judaica L.) je zeljasta trajnica iz porodice koprivnjača (Urticaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, crvenkaste boje, obrasla sitnim dlakama, naraste do 60 cm visine. Podanak je kratak, gomoljasto zadebljan. Listovi su naizmjenični, jednostavni, duguljasto jajasti, cjelovitih rubova, snažno ušiljenih i duguljastih vrhova, nalaze se na dugim peteljkama. Dlakavi su, no iako je crkvina srodnik koprive, njezine dlačice ne peckaju. Cvjetovi su bijeli i vrlo maleni, skupljeni u guste, kuglaste pršljenove uzduž stabljike u pazušcima listova. Neugledni su, sastavljeni su od 4 prašnika i tučka s nadraslom plodnicom, oprašuju se vjetrom. Cvatu od svibnja do rujna. Plod je tamni, sjajni jednosjemeni oraščić.

Biljka stvara veliku količinu peluda i smatra se visoko alergenom.

Stanište

Crkvina je vrlo rasprostranjena biljka na području Mediterana. Danas je udomaćena i u Sjevernoj Americi i Australiji. Raste uz ceste i puteve, uzduž zidova, u pukotinama građevina.

Etimologija

Latinsko ime roda Parietaria potječe od latinske riječi paries (zid) što ukazuje na njezina česta staništa.^[1] Na stranim jezicima nazivi su spreading pellitory, pellitory of the wall, asthma weed (eng.), Ausgebreitetes Glaskraut, Mauer-Glaskraut (njem.), pelosilla, albahaca de rio, hierba de muro (špa.), razrasla krišina (slo.).

Upotreba

Mladi listovi su jestivi, bilo sirovi ili kuhani.^[2] Narodna medicina koristi ju za tretiranje mokraćnih i bubrežnih bolesti.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Toni Nikolić, Sanja Kovačić, Mirko Ruščić, Milenko Milović, Vanja Stamenković, Darko Mihelj, Nenad Jasprica, Sandro Bogdanović, Jasenka Topić, (2008.), Flora jadranske obale i otoka – 250 najčešćih vrsta, Zagreb: Školska knjiga d.d.