Bijeli kokotac
Melilotus albus
Karakteristike
Bijeli kokotac (Melilotus albus Medik.) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna i razgranata, šuplja, naraste i do 150 cm visine. Korijen je debeo i dubok do 2 metra, što biljku čini otpornom na sušom. Listovi su trodijelni, sastavljeni od duguljastih i eliptičnih, mali lisaka koje su nazubljenih rubova i nalaze se na peteljkama. Cvjetovi su bijeli, dugi 4-5 mm, gusto skupljeni po 40-80 u uspravne grozdaste cvatove duge do 6 cm a nalaze se u pazušcima listova. Cvatu od lipnja do rujna. Plod je mahuna koja sadrži brojne sjemenke. Jedna biljka godišnje proizvede oko 550 sjemenki dugih oko 2 mm.[1]
Stanište
Rasprostranjena je biljka u većem dijelu Europe i u dijelovima Azije. Raste uz rijeke, jezera, uz putove, na poljima i na zapuštenim površinama. Ponekad se uzgaja kao krmna biljka. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinski naziv roda Melilotus potječe od grčkih riječi meli (med) i lotos (lotus). Ime vrste albus znači bijele boje. Na stranim jezicima poznat je kao white melilot, white sweet clover, honey clover (eng.), Weißer Steinklee, Weißer Honigklee, Bokharaklee (njem.), mélilot blanc (fr.), meliloto bianco, trébol de olor blanco, meliloto blanco (špa.), bela medena detelja (slo.).
Medenje
Medonosna je biljka, pčele rado posjećuju cvjetove sakupljajući mnogo nektara i pelud. Po košnici mogu sakupiti 50 kg nektara, na površini od 1 ha prinosi meda mogu iznositi oko 400 kg. Med je žut, malo mutan, brzo se kristalizira. Ugodnog je okusa i mirisa na vaniliju, vrlo je cijenjen i kvalitetan, pčele na njemu odlično prezimljuju.[2] [3]
Upotreba
Jestivi su mladi izdanci, listovi, sjemenke. Beru se prije cvjetanja a koriste se sirovi u salatama, kao začin ili kuhani. Svi dijelovi biljke bogati su bjelančevinama.[4]
Srodne vrste
Srodan bijelom kokotcu je žuti kokotac (Melilotus officinalis) kojeg razlikujemo po žutim cvjetovima.
Galerija fotografija
Literatura
- Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
- Matija Bučar, (2008.), Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske: staništa, vrijeme cvjetanja, medonosna svojstva, Petrinja: Matica hrvatska
- Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec