Bijela mrtva kopriva

Karakteristike

Bijela mrtva kopriva (Lamium album L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljika je uspravna ili se uzduže, u donjem dijelu slabo razgranata,  šuplja, četverobridna, prekrivena dlačicama, naraste do 60 cm visine. Listovi su nasuprotni, jajasti i ušiljenog vrha, nazubljenih rubova, dugi do 7 cm, nalaze se na oko 1,5-3 cm dugoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, sjedeći, dugi oko 2 cm, skupljeni po 7-9 u prividne pršljenove u pazušcima gornjih listova. Gornja usna je cjelovita, donja ima par zubaca. Antere prašnika su dlakave. Cvate od travnja do kolovoza. Plod se dijeli na 4 oraščića

Dobra je medonosna biljka.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, u zapadnoj i sjevernoj Aziji, udomaćena je u Sjevernoj Americi. Raste na rubovima šuma, uz puteve, na obalama rijeka, potoka, na svježem tlu bogatom dušikom od nizinskog do planinskog pojasa.

Kao ukrasna biljka uzgaja se u vrtovima, značajni kultivari su ‘Friday‘ čiji listovi su većim dijelom u sredini žuti a ostali dio je zelen te ‘Goldflake‘ koja ima žuto išarane listove

Etimologija

Latinski naziv roda Lamium potječe od grčke riječi lamos (ždrijelo), zbog oblika krunice (unutrašnjeg dijela cvjetnog omotača).^[1] Prema drugom izvoru riječ je označavala neku vrstu ribe plosnatice (red riba Pleuronectiformes, to su ribe koje obično ukopane u pijesak vrebaju svoj plijen), a ime je dano zbog sličnosti cvjetova sa njihovim ždrijelom.^[2] Ime vrste album ukazuje na bijele cvjetove. Hrvatski naziv mrtva kopriva ukazuje na dobroćudnost listova koje nisu žareće kao što su kod prave koprive (Urtica).

Na stranim jezicima nazivi su white dead-nettle (eng.), Weiße Taubnessel (njem.), ortie blanche, lamier blanc (fr.), falsa ortica bianca (tal.), ortiga blanca (špa.), urtiga-branca (port.), bela mrtva kopriva (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci, listovi i podanak. Listovi i izdanci sakupljaju se prije nego što biljka procvate i jedu se kuhani u varivima i juhama. Podanak sadrži dosta šećera, također se priprema kuhanjem.^[3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press