Bijela bunika
Hyoscyamus albus
Karakteristike
Bijela bunika (Hyoscyamus albus L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Stabljika je uspravna, razgranata, od osnove, naraste do 90 cm visine. Listovi su naizmjenični, ovalni, valovitih rubova, veliki 5-12 cm, urezanih rubova, nalaze se na dugačkim peteljkama. Na licu su tamnozeleni, naličje im je plavkastozeleno. Cijela biljka prekrivena je izraženim dlačicama. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, promjera oko 2 cm, nalaze se u pazušcima listova. Čine ih pet blijedožutih latica koje su u unutrašnjosti tamnoljubičasti, a i prekriveni su sitnim ljubičastim žilicama. Prašnika ima pet. Cvate od siječnja do srpnja. Plod je kapsula koja sadrži mnogobrojne sitne, crne sjemenke.
Stanište
Rasprostranjena je na području južne Europe. Staništa su suha mjesta, u nizinskim i nižim brdskim područjima. Može rasti i u siromašnim zemljištima. Razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinski naziv roda Hyoscyamus potječe od grčkih riječi hys (svinja) i kyamos (grah), literatura navodi podatak da je zbog toga što svinje rado jedu buniku ili jer je prema njima naročito otrovna. Ime vrste albus znači bijeli[1] , zbog nešto više svjetlijih cvjetova u odnosnu na crnu buniku. Naš naziv bunika znači da kod čovjeka može izazvati bunilo. Na stranim jezicima nazivi su white henbane (eng.), Weißes Bilsenkraut (njem.), jusquiame blanche (fr.), giusquiamo bianco (tal.), beleño blanco (špa.), meimendro-branco (port.), beli zobnik (slo.).
Upotreba
Svi dijelovi biljke su otrovni, uzrokuju bunilo i halucinacije, ostali simptomi su slični kao i kod velebilja (Atropa belladonna).
Srodne vrste
Srodna joj je crna bunika (Hyoscyamus albus), podjednako otrovna.