Arnika Arnica montana

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Arnica montana
Sinonimi:
Doronicum montanum (L.) Lam., Doronicum oppositifolium Lam., Arnica petiolata Schur

Karakteristike

Arnika ili brđanka (Arnica montana L.) je zeljasta trajnica iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, slabo razgranata, obrasla kratkim dlačicama i naraste do 60 cm visine. Podanak je kratak, valjkast i zadebljan. Listovi su  izduženo jajoliki, ušiljeni, dlakavi, izveruganih rubova, žljezdasto dlakavi, sjedeći i nasuprotno smješteni a pri dnu stabljike složeni su u rozetu. Cvjetne glavice nalaze se na vrhu stabljike, promjera su 6-8 cm. Čine ju rubni žuti, jezičasti cvjetovi i srednji narančasti cjevasti. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je rebrasta, žućkastozelena do crna roška duga oko 5 mm, na obje strane ušiljeni i kratko dlakava, im blago žut papus dug oko 8 mm.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, raste na brdskim i planinskim obroncima i livadama Pirineja, Alpa, Karpata i Dinarida. Zbog nesavjesnog i čestog sakupljanja postala je ugrožena vrsta te je zakonom zaštićena.[1]

Kako je njeno branje zabranjeno, najbolje je arniku koristiti iz vlastitog vrta. Sjemenu je prije sjetve potrebna stratifikacija, možemo ga staviti u hladnjak u plastičnoj vrećici na 3 mjeseca prije sijanja. Sije se u dobro dreniranu, blago kiselkastu zemlju na sunčanom položaju. Odrasle biljke možemo razmnožiti i diobom u proljeće. Raste vrlo sporo.

Etimologija

Latinsko ime roda Arnica dolazi od grčke riječi arnikos (janjeća koža) zbog mekanih i dlakavih listova. Ime vrste montana ukazuje na planinsko stanište. Na stranim jezicima nazivi su wolf’s bane, leopard’s bane, mountain tobacco, mountain arnica (eng.), Echte Arnika, Bergwohlverleih (njem.), arnica, arnica des montagnes, tabac des Vosges (fr.), arnica (tal.), arnica, tabaco de montaña (špa.), arnika (slo.), planinska arnika (sr.).

Upotreba

Koriste se cvijet, korijenlistovi. Imaju snažno djelovanje za ublažavanje bolova, hematome, pospješuje zacjeljivanje kože kod ozljeda i opeklina. Koristi se isključivo lokalno u obliku raznih pripravaka (macerati, tinkture).

Galerija fotografija

Podijeli