Zlatna kiša

Karakteristike

Obična zanovijet ili zlatna kiša (Laburnum anagyroides Medik.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae). Naraste do 7 metara visine tvoreći duge i raširene grane. Kora je maslinastosmeđa do crna, glatka, na starim biljkama ispucala, mlade grane su zelenkaste i svilasto dlakave. Pupovi su ušiljeno jajasti, ljuske su zelenkaste do smeđe, obično tamnog ruba, zbog jake dlakavosti srebrnastosive, vršni pupovi neznatno veći od postranih koji priležu uz granu ili odstoje. Listovi su naizmjenični, trodijelni i nalaze se na oko 2-7 cm dugim peteljkama, njihove liske su jajolikog oblika, na licu tamnozelene i gole a na naličju svjetlije i dlakave. Cvjetovi su žuti, dugi oko 2 cm, nalaze se na svilasto dlakavim cvjetnim drškama, skupljeni su po 20-30 u do 30 cm duge viseće grozdaste cvatove. Čaška je dvousnata, zelenkastožuta, prileglo dlakava, gornja usna je veća donje. Vjenčić je dug do 2 cm, zastavica na dnu ima smeđe šare. Prašnika ima 10, plodnica tučka je nadrasla. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je viseća mahuna duga 3-5 cm koja sadrži više crnih, plosnatih sjemenki.

Stanište

Rasprostranjena je biljka u srednjoj i južnoj Europi te u zapadnoj Aziji, raste od nizinskog do pretplaninskog pojasa. Odgovaraju joj sunčana ili polusjenovita područja, svijetle listopadne šume, topli, stjenoviti položaji i padine, vapnenačko tlo. Sadi se i kao ukrasno stablo u parkovima i dvorištima. Razmnožava se sjemenom i reznicama. Dok je biljka mlada potrebno ju je često zalijevati i održavati zemlju vlažnom.

Medenje

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i malo peluda. Dnevni unos može biti do 6 kg po košnici, ukupan do 40 kg, a na 1 ha može se sakupiti do 400 kg meda.^[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Laburnum stari je naziv za biljku, što nam je poznato od Plinija.^[2] Ime vrste anagyroides potječe od naziva roda za smrdljivu jasiku (Anagyris foetida) koju kod nas možemo naći na području Dalmacije, te grčke riječi eidos (forma, tip), zbog sličnosti biljke.^[3] Na stranim jezicima nazivi su common laburnum, golden chain, golden rain (eng.), Gemeine Goldregen, Gewöhnlicher Goldregen (njem.), cytise faux ébénier, cytise à grappes, cytise aubour, faux ébénier (fr.), maggiociondolo, laburno, avorniello, cantamaggio (tal.), lluvia de oro, laburno, citiso, falso ébano (špa.), navadni nagnoj (slo.).

Upotreba

Svi dijelovi biljke sadrže otrovni alkaloid citizin. Simptomi trovanja su znojenje, vrtoglavica, usporen puls, jako povraćanje. Dokumentirana su trovanja djece koja su pojela samo dvije sjemenke.^[4] Opisana su i trovanja mlijekom koza koje su brstile zanovijet.^[5]

Drvo je tvrdo, pogodno je za obradu, dobro se polira, koristi se za izradu glazbenih instrumenata.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. www.actaplantarum.org/floraitaliae/viewtopic.php?t=16671
4. Nada Hulina, (2011.), Više biljke – stablašice: sistematika i gospodarsko značenje, Zagreb: Golden marketing
5. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
6. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
7. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C