Žučara
Tylopilus felleus
Karakteristike
Žučara ili žučni vrganj (Tylopilus felleus (Bull.) P.Karst.) je nejestiva gljiva iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Klobuk je svijetlosmeđ, u početku polukuglast, potom izbočen, naposljetku plosnat ili malo udubljen, na rubovima je valovit, širok 5-15 cm. Cjevčice su bijele, kasnije crvenkaste, duge, slobodne ili se spuštaju po stručku, rupice su sitne, okruglaste. Stručak je svjetliji od klobuka, prekriven smeđežutom mrežicom, u donjem dijelu je zadebljan, visok 5-15 cm, promjera 2-4 cm. Meso je bijelo, ispod kožice klobuka smeđe, na presjeku crvenkasto, bez izraženog mirisa, veoma gorkog okusa. Spore su vretenaste, glatke, otrusina je bjelkastocrvenkasta.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, dijelovima Azije, Sjeverne i Srednje Amerike. Raste ljeti i u jesen, u listopadnim (bukva, hrast) ili još češće crnogoričnim šumama (bor, smreka).
Etimologija
Ime vrste felleus potječe od latinske riječi fel (žuč), zbog vrlo gorkog okusa. Na stranim jezicima nazivi su bitter bolete, bitter tylopilus (eng.), Gemeine Gallenröhrling (njem.), bolet amer, bolet de fiel, chicotin, faux cèpe (fr.), porcino di fiele, porcino amaro, falso porcino (tal.), boleto amargo, chupasangre, camaleón, camaleón rojo (špa.), žolčasti grenivec (slo.).
Upotreba
Nejestiva je gljiva, nije otrovna no jako je gorkog okusa.
