Zlatni smetištar Bolbitius titubans

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Agaricales
Porodica:
Vrsta:
Bolbitius titubans
Sinonimi:
Agaricus boltonii Pers., Agaricus boltonii Pers., Agaricus titubans Bull., Agaricus vitellinus Pers., Bolbitius boltonii (Pers.) Fr., Prunulus titubans (Bull.) Gray

Karakteristike

Zlatni smetištar (Bolbitius titubans (Bull.) Fries) je nejestiva gljiva iz porodice Bolbitiaceae. Klobuk je zlatnožut, kasnije mogu izblijediti i postati bjelkasti, u početku je zvonoliko ovalan, kasnije raširen i malo ispupčen, gladak, mazav, sjajan, na rubu izraženo rebrast, promjera 2-5 cm. Listići su oker boje, srednje gusti, slobodni ili prirasli. Stručak je bijel, u gornjem dijelu malo žućkast, valjkast, tanak, šupalj, jako lomljiv, visok 5-8, debljine 2-5 mm. Meso je žućkasto, jako tanko, lomljivo, bez izraženog mirisa i okusa. Spore su eliptične, glatke, otrusina je hrđavosmeđa.

Stanište

Rasprostranjena je gljiva u Europi i Sjevernoj Americi. Raste pojedinačno ili češće u skupinama ljeti i u jesen. Staništa su dobro pognojena tla, raste uz puteve, u parkovima i vrtovima, voli rasti na gnojivu i na smetlištima.

Etimologija

Naziv roda Bolbitius potječe od grčke riječi bolbiton (kravlji izmet), zbog čestog staništa.[1] Na stranim jezicima nazivi su yellow fieldcap (eng.), Gold-Mistpilz, Gelbe Mistpilz (njem.), bolbice jaune d’œuf, bolbitie vitelline (fr.), rumeni smetiščar (slo.).

Upotreba

Nejestiva je gljiva.

Galerija fotografija

Podijeli