Zlatni puzavac Epipremnum aureum

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Liliopsida
Red:
Alismatales
Porodica:
Vrsta:
Epipremnum aureum
Sinonimi:
Pothos pinnatus L., Epipremnum mooreense Nadeaud, Scindapsus aureus (Linden & André) Engl.

Karakteristike

Zlatni puzavac (Epipremnum aureum (Linden & André) G.S.Bunting) ili kako se kod nas još zove đavolji bršljan, popularna je sobna biljka iz porodice kozlačevka (Araceae). Penjačica je, listova zelene boje sa izraženim bijelim mrljicama, ovisno o stupnju svjetlosti koju prima. Prirodno je porijeklom iz zemalja dalekog Istoka – Japana, Kine, Indije i Australije, gdje može narasti preko 20 metara. Kao sobna biljka raste obično do 2 metra dužine.

Korisno ju je imati u domu jer smanjuje koncentraciju štetnih tvari u zatvorenim prostorima, učinkovito preuzimajući formaldehid i čineći ga bezopasnim.

Etimologija

Latinsko ime roda Epipremnum složenica je od starogrčkih riječi epi (preko) i premnom (deblo, stabljika) čime se ukazuje na njegov penjući i epifitski rast biljke.[1] Ime vrste aurum znači zlatan te upućuje na njegove žute šare. Na stranim jezicima nazivi su devil’s ivy, golden pothos (eng.), Efeutute (njem.), liane du diable, pothos, arum grimpant, scindapsus doré (fr.).

Uzgoj

Vrlo jednostavna biljka za uzgoj poštro nema značajnih potreba. Držimo ga na svijetlom mjestu, ne na izravnom suncu a uspijeva i u sjeni. Što je više svjetla listovi će biti šareniji. Ljeti bi temperatura trebala biti oko 20 stupnjeva C, zimi može i ne mora biti hladnije, važno je da ne bude ispod 13°C.

Njegu biljke čine zalijevanje, gnojidba i presađivanje.

Kod zalijevanja važno je da zadržavamo zemlju umjereno vlažnom, s tim da zimi traži nešto manje vode. Svaku biljku zalijevamo ovisno o njezinoj veličini obzirom da, penjući se, može zauzeti velike površine. Smeđe pjege i crni rubovi na listovima ukazuju na pretjerano zalijevanje.

Premda se preporuča tjedna gnojidba gnojivom za lisnate biljke od ožujka do listopada, te zimi jednom mjesečno, mi je ne gnojimo a odlično nam uspijeva. Ponekad je zalijemo običnim biljnim čajevima ili vodom koja nam ostane od kuhanja blitve i špinata. S gnojidbom treba biti oprezan jer ukoliko pretjeramo biljka će izgubiti karakteristične šare na listovima.

Dobro je redovito čistiti prašinu koja se nakupi na listovima a svake druge ili treće godine biljku presađujemo u veću posudu.

Razmnožava se reznicama koje stavimo u vodu te vrlo brzo puste korijen. Probali smo reznice umjesto u vodu staviti direktno u zemlju no nisu uspjele. Važno je da ih ne stavimo na direktno sunce. Najbolje je uzeti one koje imaju malo prozračno korijenje.

Galerija fotografija

Podijeli