Žižula Ziziphus jujuba

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Ziziphus jujuba
Sinonimi:
Ziziphus sativa Gaertn., Ziziphus sinensis Lam., Ziziphus vulgaris Lam.

Karakteristike

Žižula, čičimak ili kineska datulja (Ziziphus jujuba Mill.) je listopadni grm ili nisko stablo iz porodice krkavina (Rhamnaceae). Naraste do 10 m visine. Listovi su naizmjenični, ovalno duguljasti, kožasti, sjajni, cjelovitog ruba te imaju tri izražene uzdužne žile, dugi su 2-7 cm, široki 1-3 cm, nalaze se na kratkoj peteljci a uz peteljku se nalaze i dva trna od kojih je jedan trn duži i ravan, a drugi kraći i zakrivljen. U kultiviranim vrstama trnovi obično izostraju. Cvjetovi su dvospolni, sitni, skupljeni su po 3-5 u cvatove i rastu u pazušcima listova. Čine ih pet žućkastozelenih latica, lapova čaške, kao i prašnika ima pet. Cvatu u svibnju i lipnju. Plodovi su ovalne, smeđe koštunice velike 2-3 cm koje sadrže jednu veću, duguljastu sjemenku. Izgledom su nalik na manje datulje. Dozrijevaju u rujnu i listopadu.

Stanište

Porijeklom je iz istočne Azije gdje se kultivirala još 9000. pr. Kr., u Europi je raširena u području Mediterana. Postoji mnogo kultivara. Razmnožavanje se vrši sjemenom, reznicama i cijepljenjem. Biljke su nezahtjevne po pitanju tla, a otporne su na hladne temperature do -15 °C.

Etimologija

Latinsko ime roda Ziziphus od starofeničanske riječi zizuf.[1] Na stranim jezicima nazivi su jujube, red date, Chinese date,Korean date, Indian date (eng.), Chinesische Jujube, Chinesische Dattel, Rote Dattel, Azufaifa (njem.), jujubier commun (fr.), giuggiolo, dattero cinese (tal.), azufaifo, jujube (špa.), žižola (slo.).

Prvi ju je 1753. opisao Carl Linnaeus kao Rhamnus zizyphus, da bi ju 1768. engleski botaničar Philip Miller (1691. – 1771.) smjestio u zaseban rod.

Upotreba

Konzumiraju se svježi plodovi, prerađuju se u džemove, marmelade i rakije, ili se suše čime plod postane mekan i ukusan nalik na datulje ili na fini prhki biskvit od kakaa.

Sadrže oko 40% ugljikohidrata, 5% bjelančevina, preko 1,5% organskih kiselina (jabučna i vinska), do 2,5% pektinskih tvari, malo smole i trjeslovine a posebno su bogate vitaminom C (preko 800 mg%).[2]

Galerija fotografija

Podijeli