Visianijev oštrolist
Onosma visianii
Karakteristike
Visianijev oštrolist (Onosma visianii Clementi) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice oštrolista (Boraginaceae). Stabljika je uspravna, čvrsta, tamnocrvenkasta, razgranjaena od osnove, visoka 30-50 cm. Cijela biljka je gusto prekrivena četinastim dlakama. Prizemni listovi su skupljeni u rozeti, linearno su kopljasti, dugi do 14 cm, široki do 1 cm. Listovi na stabljici su jajasto kopljasti, pri dnu prošireni, sjedeći i često napola obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, skupljeni u cvatove u pazušcima listova. Čaška je cjevasta i duboko je razdijeljena na 5 vrlo dlakavih režnjeva, vjenčić je bjelkast ili blijedožut, cjevasto zvonast, ima 5 zubaca, duži od čaške. Prašnika je 5. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je oraščić veličine oko 5 mm.
Stanište
Rasprostranjen je u srednjoj i jugoistočnoj Europi, raste na sunčanim i polusvjetlim staništima, na suhim tlima.
Etimologija
Naziv roda Onosma potječe od grčkih riječi onos (magarac) i osme (miris), navodno jer magarci vole miris biljke i rado ih jedu. Ime vrste visianii dano je u čast hrvatskom botaničaru talijanskog porijekla Robertu de Visianiju (1800. – 1878.), profesoru botanike u Padovi, poznatom po djelu Flora Dalmatica u kojoj je obradio preko 2000 biljnih vrsta.[1] Na stranim jezicima nazivi su Dalmatien-Lotwurz, Dalmatinische Lotwurz, Visiani-Lotwurz (njem.), viperina di Visiani, onosma di Visiani (tal.), visianijev rdeči koren (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga