Srebnopisana sedefica
Argynnis paphia
Karakteristike
Srebnopisana sedefica ili zelena sedefica (Argynnis paphia L.) je dnevni leptir iz porodice šarenaca (Nymphalidae). Gornja strana krila im je narančastosmeđa, crnih mrlja i nekoliko crnih pruga. Donja strana prednjih krila je blijedosmeđa i crnih pjega, donja strana stražnjih krila je zelena i smeđa te bijelih dužih mrlja. Raspon krila im je oko 6 cm.
Razvoj leptira
Ženka pojedinačno polaže jajašca na u pukotine kora listopadnih ili crnogoričnih stabala. Jajašca su zelenožuta, kasnije malo ljubičasta, uzdužno su rebrasta, zaobljena na površini, proširena na ravnoj podlozi. Gusjenica je smeđa do crna, na leđima u sredini ima dvije usko paralelne žute pruge, na leđima ima trnovite izrasline glava je crna sa svijetlosmeđim točkama, duge je oko 3,5 cm. Hrani se raznim vrstama ljubičica (Viola). Kukuljica je smeđesiva, tamnih mrlja, okomito pričvršćena na grančice biljaka.
Leti od svibnja do rujna u jednoj generaciji, prezimljuje kao gusjenica, ponekad kao jajašce. Odrasli leptiri hrane se cvjetnim nektarom na kupinama, malinama i sl.
Stanište
Rasprostranjena je vrsta u gotovo cijeloj Europi, Aziji i na sjeveru Afrike. Staništa su svijetle listopadne šume, rubovi šuma, šumske čistine, livade, od nizina do 1900 m nadmorske visine.
Etimologija
Na stranim jezicima nazivi su silver-washed fritillary (eng.), Kaisermantel (njem.), tabac d’Espagne (fr.), pafia, tabacco di Spagna, fritillaria (tal.), nacarada (špa.), gospica (slo.), obična sedefica (sr.).
Galerija fotografija
Literatura
- Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet
- Mladen Kučinić, Iva Mihoci, Antun Delić, (2014.), Leptiri oko nas, Zagreb: Školska knjiga
