Rani hrčak Gyromitra esculenta

Carstvo:
Odjeljak:
Ascomycota
Koljeno:
Pezizomycetes
Red:
Pezizales
Porodica:
Vrsta:
Gyromitra esculenta
Sinonimi:
Helvella esculenta Pers., Physomitra esculenta (Pers.) Boud.

Karakteristike

Rani hrčak ili proljetna moždanica (Gyromitra esculenta (Pers. ex Pers.) Fr.) je otrovna gljiva iz porodice Discinaceae. Klobuk je smeđ, nepravilan, u unutrašnjosti bijel i šupalj, naraste 3-8 cm u visinu i toliko u širinu. Stručak je blijedi ili ružičast, naboran, valjkast, uvijen, u početku pun, kasnije šupalj, visok 3-6 cm, promjera 15-30 mm. Meso stručka je bijelo, meso klobuka je malo ružičasto, krhko, tanko, ugodnog mirisa. Spore su eliptične, glatke, otrusina je bjelkasta do blijedožuta.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi, Sjevernoj i Srednjoj Americi. Raste u proljeće na pjeskovitim zemljištima crnogoričnih šuma, često u blizini borova, uz rubove šuma i uz šumske puteve. U Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske vodi se kao gotovo ugrožena vrsta.[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Gyromitra potječe od grčkih riječi guros (okruglast) i mitra (klobuk). Ime vrste esculenta latinska je riječ te znači jestiv, što je pomalo nezgodno s obzirom da je gljiva veoma otrovna. Vrstu je opisao južnoafrički mikolog francuskog porijekla Christiaan Hendrik Persoon (1761. – 1836.) koji nije poznavao otrovna svojstva gljive.

Na stranim jezicima nazivi su brain mushroom, turban fungus, elephant ears (eng.), Frühjahrs-Giftlorchel, Frühjahrslorchel, Frühlorchel, Giftlorchel (njem.), fausse morille, gyromitre fausse morille, gyromitre comestible (fr.), spongino, spugnola bastarda, spugnola falsa, falsa morchella, marugola (tal.), hongo bonete, falsa colmenilla (špa.), pomladanski hrček (slo.).

Upotreba

Otrovna je gljiva, u sirovom obliku je pogotovo smrtonosno otrovna, sadrži toksin giromitrin. Toksin je topljiv u vodi i kuhanjem iznad 87,5°C se izlučuje, te gljiva postaje znatno manje otrovna no toksin nikad u potpunosti ne nestaje. Zamrzavanje i sušenje također ne negira toksin u potpunosti, a već i samo udisanje hlapljivih plinova prilikom kuhanja može biti opasno za zdravlje. Veoma je mala granica između doze koja je potrebna da se osoba otruje. Simptomi trovanja nisu odmah vidljivi jer je toksin kumulativnog djelovanja, no kad se određena doza u organizmu prekorači, znaci trovanja javljaju u vidu probavnih smetnji, povraćanja, jakog proljeva, oštećenja i otkazivanje jetre, kome i na kraju smrti. Otrovna doza za djecu je 10-30 mg/kg, kod odraslih osoba 20-50 mg/kg. Za osobu težine 68 kg, maksimalna dnevna doza gljive iznosila bi 35 µg, što je sadržano u 5 g sušene gljive.[2]

Galerija fotografija

Podijeli