Pijani ljulj
Lolium temulentum
Karakteristike
Pijani ljulj ili debelovlatni ljulj (Lolium temulentum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice trava (Poaceae). Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu hrapava, visoka do 80 cm. Listovi su na licu hrapavi, naličje im je sjajno, dugi 6-40 cm, široki 3-13 mm. Klas je uspravan, plosnat, dug oko 20 cm, sadrži mnogobrojne klasiće međusobno razmaknute. Svaki klasić ima 5-9 cvjetova. Cvate u lipnju i srpnju.
Stanište
Kozmopolitski je rasprostranjen po širom svijetu. Raste kao korov u žitaricama, na vlažnim oranicama, na ruderalnim staništima i uz puteve. Odgovaraju mu svijetla staništa bogata dušikom.
Etimologija
Naziv roda Lolium stari je rimski naziv za žitni korov, vjerojatno za ovu vrstu. Ime vrste temulentum znači opijajuć,[1] jer konzumiranje zaraženog sjemena izaziva stanje slično pijanstvu. Na stranim jezicima nazivi su darnel, poison darnel, darnel ryegrass, cockle (eng.), Taumel-Lolch, Rauschgras (njem.), ivraie enivrante, ivraie annuelle, herbe à couteau (fr.), loglio ubriacante, zizzania (tal.), cizaña, espantapájaros (špa.), joio, cizânia (port.), omotna ljulka (slo.), pijani ljulj (sr.).
Upotreba
Jestivo je sjeme, no zbog zaraze sjemena gljivicom Sclerotinia temulenti koja živi u simbiozi s ljuljem sadrži alkaloid temulin. Ovaj spoj u manjim dozama djeluje narkotično i halucinogeno, no u većim dozama otrovno te može napraviti velike štete živčanom sustavu. Sjemenke pijanog ljulja kada se nađu u brašnu već s udjelom od samo 0,05% čine ga otrovnim, a ljudi se se otrovali i pivom proizvedenim od zagađenog hmelja.[2] [3]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
- Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
