Pejotl

Karakteristike

Pejotl (Lophophora williamsii (Lem.) J.M.Coult.) je trajna, sukulentna biljka iz porodice kaktusovki (Cactaceae). Kaktus je gotovo kuglasti, mali, promjera 2–12 cm i visine do 5 cm, spljoštenog vrha i tijela podijeljenog na 5–13 rebrastih gajeva u obliku dugmadi. Boja varira od zelenosive do plavozelene, ponekad s plavičastim tonom. Areole su prekrivene bijelom dlačicom, bez bodlji, osim u mladosti kada se mogu pojaviti slabe bodlje. Korijen je snažan i razgranat u obliku vretena, omogućuje vegetativnu obnovu nakon rezanja nadzemnog dijela. Cvjetovi su bijeli ili blijedoružičasti te izbijaju na vrhu biljke. Cvate između ožujka i rujna. Nakon cvatnje razvija se uspravni, crvenkast plod s crnim, jajastim sjemenkama promjera oko 1,5 mm.

Stanište i uzgoj

Endem je područja sjevernog Meksika. Nalazište mu je uglavnom na visinama 100 – 1500 m nadmorske visine, rijetko do 1900 m, u pustinjskom području Chihuahuanske pustinje. Najčešće raste pod pustinjskim grmljem, osobito trnovitim gdje ima zaštitu od biljojeda, a razvija se na vapnenačkim, kamenitim tlima. Pejotl se prema IUCN Crvenoj listi nalazi među ranjivim vrstama. U Meksiku je klasificirana kao vrsta pod posebnom zaštitom, a međunarodnom trgovinom regulirana kako bi se spriječila pretjerana eksploatacija.

Iako pejotl u prirodi raste izuzetno sporo, u kultiviranom obliku može rasti nešto brže. Obično mu je potrebno 6-10 godina da iz sjemenke dosegne zrelost, ali rast se može ubrzati cijepljenjem na brže rastuće kaktuse, poput Echinopsis pachanoi ili Echinopsis peruviana. U tom slučaju rast može biti znatno ubrzan pri čemu rast može biti znatno ubrzan, a cvatnja se može dogoditi i unutar tri godine

U uzgoju se razmnožava sjemenom, a supstrat treba biti rahlan i dobro dreniran. Biljka traži sunčano mjesto, visoku temperaturu i dovoljnu vlagu ljeti, dok zimi treba hladnije mjesto i praktički suho tlo. Pravilnim rezanjem vrha biljke iznad korijena stvara se zadebljalo tkivo koje štiti korijen od truljenja i omogućuje kaktusu da nastavi rasti. Ako se biljka nepravilno reže ili sakuplja, cijela biljka može uginuti.

Mitologija i simbolika

Pejotl ima duboko duhovno i ritualno značenje kod domorodačkih plemena Meksika i jugozapada SAD-a. Arheološki nalazi pokazuju da se tamo koristi najmanje 5500 godina. Prvi europski zapis o biljci potječe iz 1560. kada je franjevac Bernardino de Sahagún opisao njene halucinogene učinke.

U kasnom 19. stoljeću praksa je proširena u Crkvi sjevernoameričkih Indijanaca (Native American Church) gdje je pejotl dobio ulogu “svete medicine” za duhovno iscjeljivanje i borbu protiv društvenih problema, poput alkoholizma.

Simbolika biljke povezana je s vizijama i duhovnim iskustvima, a ceremonije uz pejotl omogućuju šamanima traženje pomoći, zaštite i uvida u buduće događaje. Zbog toga je pejotl cijenjen i smatran duhovnim vodičem i svetim sakramentom.

Etimologija

Naziv rod Lophophora potječe od grčkih riječi lophos (češalj, resica) i phero (nosim), što se odnosi na dlačice koje prekrivaju areole bez bodlji. Za ime vrste williamsii nema sigurnih podataka. Pretpostavlja se da odaje počast C. H. Williamsu, Englezu koji je putovao Brazilom, ili, rjeđe, franjevcu Theodoreu Williamsu, vlasniku kolekcije kaktusa u Engleskoj. Lokalni ljudi nazivaju biljku peyote prema nahuatl jeziku domorodačkog naroda Azteka, a ime znači “kruh bogova” zbog njene važnosti u tradicionalnim obredima i duhovnim praksama.

Upotreba

Pejotl sadrži oko 20 alkaloida, među kojima je najvažniji meskalin (30 % ukupnih alkaloida). U svježoj biljci iznosi oko 0,4 %, a u suhoj 3–6 %. Osim meskalina, prisutne su i druge tvari koje mogu imati sedativni učinak ili nuspojave poput glavobolje i širenja krvnih žila. Količina alkaloida varira među biljkama. Pejotl također sadrži pejokaktin, tvar s antibakterijskim svojstvima, učinkovitu protiv nekih rezistentnih sojeva Staphylococcus aureus.

Kaktus izaziva euforične osjećaje i stanja s vizijama kaleidoskopske igre, što se pripisuje prisutnom alkaloidu meskalinu u gumbima meskala. Konzumira se gutanjem svježih ili suhih gumbića, bilo kao čaj (infuzija) ili žvakanjem. Okus je vrlo gorak i često izaziva mučninu i povraćanje prije pojave učinaka. Učinak nastupa obično unutar 2–3 sata i traje od 6 do 12 sati. U početku dolazi do osjećaja lakoće, euforije, pojačane osjetilne percepcije i vizualnih bljeskova. Nakon toga slijedi faza sedacije, tijekom koje se javljaju halucinacije s otvorenim i zatvorenim očima, vizije predmeta i scena, sinestezije (npr. boje zvuka) te osjećaj odvojenosti od tijela. Moguće nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, znojenje, tahikardiju, glavobolju, smetnje ravnoteže i iscrpljenost nakon prestanka djelovanja. Doze su nepredvidive i mogu izazvati opasne reakcije, posebno kod osjetljivih osoba.

Galerija fotografija

Autorska prava fotografija

• Consultaplantas (CC BY-SA 4.0)
• M.Aurelius (CC0)
• Dornenwolf (CC BY 2.0)
• NasserHalaweh (CC BY-SA 4.0)
• Karel Jakubec (CC BY-SA 3.0)