Pal Kitaibel
1757. - 1817.
Pál Kitaibel rođen je 3. veljače 1757. u Nagymartonu (današnji Mattersburg u Austriji). Studirao je teologiju, pravo i na kraju medicinu na Sveučilištu u Pešti (današnja Budimpešta). Unatoč stjecanju kvalifikacije kao liječnik 1785. godine, nikada nije prakticirao medicinu. Ostao je na sveučilištu raditi kao asistent Jacobu Josephu Winterlu (1739. – 1809.). Nakon smrti svog mentora, profesora Johanna Jakoba Winterla, 1809. godine, Kitaibel je preuzeo njegovu ulogu i nastavio predavati botaniku i kemiju na Sveučilištu u Pešti. Također je obavljao dužnost direktora Botaničkog vrta u istom gradu. Preminuo je 13. prosinca 1817. u Pešti ostavljajući dubok trag u znanosti.
Znanstveni doprinosi
Kitaibel je postao poznat po svojim istraživanjima flore i hidrografije Mađarske a je posebno bio važan njegov doprinos proučavanju velebitskog područja. Treba spomenuti da je Velebit tada bio dio teritorijalne jedinice Habsburške Monarhije. Kitaibel se prvi puta uputio na Velebit 1802. godine, u društvu grofa Franza Waldsteina (1759. – 1823.). Tijekom ovih istraživanja, otkrio je i opisao mnoge nove biljne vrste i velebitske endeme, čime je oplemenio botaničko znanje Velebita. Saznanja su Kitaibel i Waldstein objavili 1812. godine u knjizi Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae. Kao priznanje njegovom radu, neke biljne vrste nazvane su njemu u čast kao trajni spomenik nasljeđu. To su, između ostalog, kitajbelov pakujac (Aquilegia kitaibelii) i kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana).
Osim botanike, Kitaibel je također proučavao i bilježio neke vrste životinja. Njegove botaničke i mineraloške kolekcije postale su temelj za prirodoslovnu zbirku Mađarskog Nacionalnog muzeja.
Također je imao i značajna dostignuća u kemiji. 1789. godine otkrio je element tellurij, premda je kasnije priznao da je zaslugu za to otkriće trebalo pripisati Franzu-Josephu Mülleru von Reichensteinu, koji ga je stvarno otkrio 1782. godine. Otkrio je i klorid vapna i primijetio njegov učinak izbjeljivanja 1795. godine. Međutim, u to vrijeme nije prepoznao njegov potencijal za industrijsko izbjeljivanje tekstila.
