Mandevila Mandevilla

Carstvo:
Odjeljak:
Magnoliophyta
Koljeno:
Magnoliopsida
Red:
Gentianales
Porodica:

Karakteristike

Mandevila (Mandevilla) je višegodišnja povijuša iz porodice zimzelenovki (Apocynaceae) porijeklom iz Južne Amerike. Stabljika je lagano odrvenjela. Naraste od 3 do 5 m u visinu. Listovi su sjajni i jajoliki. Cvjetovi su trubasti, bijele, žute, crvene i ružičaste boje, u prosjeku su veliki oko 5 cm. Nalikuju cvjetovima oleandra koji pripada istoj porodici kao i mandevila. Cvate od svibnja do rujna.

Uzgoj

Rod Mandevilla obuhvaća stotinjak vrsta od kojih većina potječe iz brazilskih šuma. Zahtijeva izravno sunce ili djelomičnu sjenu, potrebno je dobro drenirano, humusom bogato tlo.

Uzgajamo je u posudi jer ne podnosi temperature niže od 7° C te je zimi unosimo u zatvoreno. Ukoliko je smjestimo u osvjetljenu prostoriju gdje se temperatura kreće oko 20°C biljka će i dalje cvjetati, mada ne bogato kao u ljetnim mjesecima. Obavezno joj stavljamo potporanj jer je riječ o povijuši. Brzog je rasta. Za vrijeme intenzivne vegetacije zahtijeva više vode no oprezno, ostatak godine manje, tek toliko da supstrat nije u potpunosti suh. Pri zalijevanju je bitno paziti da se voda ne zadržava u podlošku jer vrlo lako dolazi do truljenja korijena a time i propadanja čitave biljke. Redovito otklanjamo uvenule cvjetove.

Orezujemo je početkom proljeća i na taj način ograničavamo rast. Treba pripaziti na bijeli sok koji u dodiru s kožom može izazvati alergijske reakcije. Preporuča se i orezivanje starih stabljika i skraćivanje predugačkih krajem zime. Gnojimo je u proljeće te nešto češće za vrijeme cvatnje, otprilike svako dva tjedna.

Razmnožavamo je poludrvenastim reznicama koje uzimamo sredinom ljeta. Režemo ih na dužinu od oko 10 cm te skidamo donje listove, stavimo u zemlju na sjenovito mjesto a ukorijenjene reznice presađujemo iduće proljeće.

Etimologija

Naziv je dobila po engleskom vrtlaru Henryu Mandevilli (1773. -1861.).

Galerija fotografija

Podijeli