Mala zijevaljka

Karakteristike

Mala zijevaljka (Chaenorhinum minus (L.) Lange) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice trpučevka (Plantaginaceae). Stabljika je uspravna, okrugla, jako razgranata, žljezdasto dlakava, visoka 5-25 cm. Listovi su nasuprotni, jednostavni, dlakavi, cjelovitih rubova, duguljasto kopljasti, dugi 5-35 mm, široki oko 4 mm, nemaju peteljku. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni, skupljeni u rahle grozdaste cvatove, nalaze se u pazušcima gornjih listova na stapkama koje su otprilike 3 puta dulje od čaške. Vjenčić je dug oko 0,5 cm, dvousnat, gornja usna je dvorežnjasta i svijetloljubičasta, donja ima tri bijela režnja, pri dnu vjenčića nalazi se duga ostruga. Čaška je dlakava, ima 5 dijelova. Prašnika ima 4. Cvate od lipnja do rujna. Plod je tobolac velik oko 3-5 mm koji ima dva pretinca a sadrži mnogobrojne ovalne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, nešto manje u sjevernoj Europi i zapadnoj Aziji. Raste na sunčanim i polusjenovitim, suhim mjestima, od nizina do pretplaninskog područja.

Etimologija

Naziv roda Chaenorhinum potječe od grčke riječi chainein (zjapiti) i rhis, rhinos (nos) zbog oblika otvorenog ždrijela cvjetova. Ime vrste minus latinska je riječ i ukazuje na nizak rast biljke.^[1] Na stranim jezicima nazivi su small toadflax (eng.), Kleines Leinkraut, Gewöhnlicher Klaffmund (njem.), petite linaire (fr.), linajola comune (tal.), mala zijalka (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
3. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Stefan Lefnaer
• AnRo0002
• AnRo0002
• AnRo0002