Mahonija Mahonia aquifolium

Carstvo:
Red:
Ranunculales
Porodica:
Vrsta:
Mahonia aquifolium
Sinonimi:
Berberis aquifolium Pursh

Karakteristike

Mahonija (Mahonia aquifolium (Pursh.) Nutt.) je zimzelena trajna biljka iz porodice žutika (Berberidaceae). Grmolikog je rasta, naraste do 150 cm visine. Kora je tamnosmeđa, grane nemaju trnove. Korijen je intenzivno žut. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 5-9 kožastih, sjajnih i vrlo bodljikavih listića. Cijelu godinu su tamnozeleni, na naličju su svjetliji, zimi poprime tamnocrvenu boju. Žuti cvjetovi skupljeni su u uspravne grozdaste cvatove, pupove formiraju još u jesen. Obilno cvatu oko mjesec dana u razdoblju od ožujka do lipnja. Dvospolni su (sadrže muške i ženske organe), listića čaške ima 9, kruničnih listova 6, prašnika je 6, tučak nosi nekoliko sjemenih zametaka. Oprašuju ih kukci, pčele ih posebno tijekom cijelog dana posjećuju sakupljajući mnogo nektara i pelud. Plodovi su plavkaste bobice pomalo smežuranog izgleda, nalaze se na tankim peteljci, sadrže 2-7 sjemenki. Pojavljuju se krajem jeseni a kada dozre održe se još na biljci sve do proljeća.

Stanište i uzgoj

Prirodno je rasprostranjena na području zapadne Sjeverne Amerike. U našim područjima uzgaja se u dvorištima i parkovima.

Razmnožava se sjemenom u proljeće, reznicama tokom jeseni, korijenovim izdancima ili položenicama.

Mahonija nije izbirljiva što se tiče položaja. Prema literaturi odgovara joj sjenovito i polusjenovito mjesto, no kod nas raste na punom suncu ispod visokog pačempresa. Dobro uspijeva na rahlom i blago kiselom vlažnom tlu, mladim sadnicama dobra je obična vrtna zemlja uz dodatak pijeska. Kada je biljka mlada potrebno je često i obilno zalijevanje, pogotovo u sušnim ljetnim razdobljima. Inače ne zahtijeva nikavu brigu no sam grm jako sporo raste. Otporna je na gradska onečišćenja. Bobice rado jedu ptičice.

Etimologija

Ime je dobila prema američkom hortikulturistu Bernardu McMahonu (1775. – 1816.). Ime vrste aquifolium dolazi od latinske riječi acus (igla) i folium (list), zbog bodljikavih listova. Isti epitet nosi i božikovina (Ilex aquifolium). Na stranim jezicima nazivi su oregon grape (eng.), Gewöhnliche Mahonie, Stechdornblättrige Mahonie (njem.), mahonia faux houx, mahonia à feuilles de houx (fr.), maonia (tal.), uva de Oregón (špa.), mahonija (slo.).

Upotreba

Bobice su uvjetno jestive, kiselog su i trpkog okusa a ne smije se s njima pretjerivati jer ako se pojede više od šake sirovih bobica mogu prouzročiti simptome crijevne tegobe i proljeva. Same bobice nemaju ni puno mesa a imaju puno sjemenki. Kod nas njihova primjena nije poznata, u Sjevernoj Americi je ona sasvim uobičajena. Od bobica rado pripremaju likere i džemove.[1]

Galerija fotografija

Podijeli