Livadni dvornik
Persicaria bistorta
Karakteristike
Livadni dvornik (Persicaria bistorta (L.) Samp.) je trajna zeljasta biljka iz porodice dvornika (Polygonaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna, debela, glatka i gola, visoka 20-80 cm. Rizom je valjkast, debeo i snažan. Listovi su jednostavni, cjelovitih rubova, na licu tamnozeleni i goli, naličje im je svjetlije, golo, sa voštanom prevlakom ili dlakavo i vidi se robusna glavna žila. Prizemni listovi su izduženo ovalni, dugi do 15 cm, imaju peteljku dugu 5-10 cm, listovi na stabljici su naizmjenični, rijetki, trokutasti, skoro linealni, sjedeći. Cvjetovi su skupljeni su na vrhu u klasaste cvatove duge 2-8 cm i debele 1-2 cm, dvospolni su, sitni, veliki 4-5 mm, rozi, imaju 6-8 prašnika koji vire izvan cvjetova. Cvatu od svibnja do srpnja, oprašuju ih kukci. Plod je orašica duga 4-5 mm, oštrih rubova, glatka i sjajna, dozrijeva od kolovoza do listopada.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, Aziji, prenesena je i znatno proširena u Sjevernoj Americi. Raste u većim skupinama na polusjenovitim mjestima, na vlažnim, slabo kiselim livadama, na livadama i pašnjacima, na močvarnim mjestima, na rubovima šuma, u brdskim i planinskim područjima. Nije česta i zaštićena je biljka. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Smatra se i dobrom krmnom biljkom u svježem stanju.
Etimologija
Latinsko ime roda Polygonum složenica je od grčkih riječi polys (mnogo) i gonos (potomci). Naziv vrste bistorta dano je prema gomoljasto iskrivljenom podanku, potječe od latinskih riječi bis (dva puta) i tortus (uvrnut).[1] Na stranim jezicima nazivi su European bistort, snakeroot, snakeweed (eng.), Schlangen-Knöterich, Wiesen-Knöterich (njem.), renouée bistorte (fr.), bistorta, serpentaria, erba serpentina, lingua di vacca (tal.), kačja dresen (slo.), uvinuti dvornik (sr.).
Upotreba
Jestiv je korijen i mladi listovi. Listovi se mogu konzumirati u sirovom obliku ili pripremati kao špinat, korijen se obično prokuha i koristi u juhama. Mladi listovi sadrže 50 mg% vitamina C i oko 6 mg% karotina.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
- Radomir Lakušić, (1990.), Planinske biljke, Sarajevo: Svjetlost