Leganj mračnjak

Karakteristike

Leganj mračnjak (Caprimulgus europaeus L.) je ptica iz porodice Caprimulgidae. Tijelo mu je u suštini smeđe boje, prošarano crnim i sivim malim prugama, dugo oko 27 cm, mase 75-100 g. Usta su im vrlo široka, oči su velike i tamne, dobro prilagođene noći. Krila su velika i široka, na vanjskim letnim perima ima bijele pjege. Noge su kratke i zakržljale, kljun je također kratak. Spolovi su različito obojani. Mužjaci se u proljeće glasaju zujavo kao čegrtaljka.

Stanište

Rasprostranjena je u cijeloj Europi izuzev krajnjeg sjevera, te u srednjoj i južnoj Aziji. Kod nas ga ima u svim područjima Hrvatske, premda češće u primorskoj Hrvatskoj. Ptica je selica, u rujnu leti u Afrike gdje prezimljuje u području južnije od Sahare a vraća se u travnju. Živi u bjelogoričnim, crnogoričnim i miješanim šumama, vrijeme provodi na tlu ili na niskim granama, no dobro je kamuflirana u okružju vegetacije i neprimjetna je. Aktivna je noću, hranu kreće tražiti u sumrak.

Razmnožavanje

Gnijezdo se dva puta u sezoni. Gnijezda ne grade, ženka jaja polaže izravno na tlo, mahovinu ili iglice četinjača u šumi u blizini stabla ili grmlja. Jaja su bijela, sa sivim ili smeđim mrljama, veličine 32×23 mm. Na jajima sjede oba roditelja oko 18 dana a nakon što se mali ptiči izlegnu majka se o njima brine 2 tjedna i potpuno se osamostale nakon 30-ak dana. Majka ih tada može ostaviti i s drugim mužjakom osnovati drugo leglo. Nisu društvene ptice i izvan sezone gniježđenja susreću se samo samotne jedinke.

Hrane se većim kukcima, kornjašima, koje lovi u letu.

Etimologija

Naziv roda Caprimulgus potječe do latinskih riječi capra (koza) i mulgere (musti), prema starom mitu da legnjevi muzu kozje mlijeko. Ime vrste europaeus ukazuje na glavno stanište. Na stranim jezicima nazivi su European nightjar, Eurasian nightjar (eng.), Europäischer Ziegenmelker (njem.), engoulevent d’Europe (fr.), succiacapre, caprimulgo europeo (tal.), chotacabras europeo, chotacabras gris (špa.), noitibó-da-europa (port.), podhujka (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Zdravko Dolenec, (2014.), Ptice prirodnih staništa Hrvatske, Zagreb: Školska knjiga