Lavlji rep
Leonotis leonurus
Karakteristike
Lavlji rep (Leonotis leonurus (L.) R.Br.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Grmolikog je rasta, grane su uspravne, slabo razgranate, visoke do 180 cm. Listovi su tamnozeleni, duguljasto lancetasti, dugi 5-10 cm, nazubljenih rubova, kada se smrve među prstima puštaju aromatičan miris. Cvjetovi su narančasti, gusto skupljeni u pršljenove u pazušcima listova i međusobno razmaknuti u gornjem dijelu stabljike. Cvate od srpnja do listopada.
Stanište
Rasprostranjena je u južnoj Africi gdje raste na livadama i kamenitim obroncima, u Europu je unešena početkom 18. stoljeća. Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvjetnim gredicima, sadnjom se formiraju veći grmovi. U područjima blage klime uzgaja se na otvorenom prostoru zaštićenom od jakih vjetrova, dok se u hladnim krajevima uzgaja u ukrasnim posudama i dolaskom hladnih dana biljke se unesu u kuću. Razmnožavanje se vrši sjemenom, dijeljenjem ili reznicama sredinom proljeća. Biljkama odgovara sunčano stanište radi stvaranja cvjetova i dobro drenirana zemlja bogata humusom. Zemlju se obilno zalije a prije idućeg zalijevanja dobro ju je pustiti da se osuši. Prihranjuje se jednom mjesečno tekućim gnojivom. Sadi se na razmak od 30 cm. Vrhovi se otkidaju kako bi se stabljike granale i stvorile više cvatova, također se otkidaju ocvali cvjetovi kako bi se potaknuli novi.
Od kultivara najznačajniji je ‘Alba‘ koji ima bijele cvjetove.
Etimologija
Naziv roda Leonotis potječe od grčkih riječi leon (lav) i ous (uho), slično kao i ime vrste leonurus samo što se na drugom mjestu nalazi grčka riječ oura (rep).[1] Na stranim jezicima nazivi su lion’s tail, lion’s ear, wild dagga (eng.), Afrikanisches Löwenohr (njem.), queue de lion, crinière de Lion (fr.), coda di leone (tal.), rabo-de-leão (port.), levje uho, levji rep (slo.).
Upotreba
Cvjetovi se mogu koristiti kao čaj, u većim dozama biljka je otrovna. Neki koriste sušene cvjetove i listove za pušenje slično stanju koje izaziva marihuana.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Francesco Bianchini, Azzurra Carrara Pantano, (1980.), Sve o cvijeću – priručnik o uzgoju bilja (Il tuttoverde, guida alla coltivazione di piante e fiori), Ljubljana: Mladinska knjiga