Kukuruz Zea mays

Carstvo:
Red:
Poales
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Zea mays
Sinonimi:
Zea vulgaris Mill.

Karakteristike

Kukuruz (Zea mays L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice trava (Poaceae). Snažne, gole, člankovite i uspravne, uglavnom nerazgranate stabljike narastu i preko 2 metra visine. Korijenje je dobro razvijeno a i iz donjih koljenaca izbijaju brojna adventivna korijenja. Listovi su naizmjenični, široko linearni, dugi 30-80 cm, široki 4-12 cm, pri osnovi prelazi u rukavac koji obuhvaća stabljiku. Na mjestu gdje se plojka odvaja od stabljike nalazi se jezičac, te sa strane uške. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni. Muški cvjetovi nalaze se na vrhu stabljike, metličasta su oblika i sastoje se od brojnih klasića obavijenima pljevicama, imaju tri prašnika. Ženski cvjetovi skupljeni su u debelim klipovima koji su smješteni u pazušcima donjih listova. Za vrijeme cvatnje izbijaju nitasti cvjetovi te su poznati kao kukuruzna svila. Pčele ih posjećuju te sakupljaju velike količine peluda ukoliko je vrijeme vlažno. Klip je obavijen listovima. Plod je glatko pšeno žute do crvenkaste boje.

Stanište

Domovina kukuruza je Amerika. U Europu je stigao u 16. stoljeću Kolumbovom zaslugom, zbog čega se na početku uzgajao samo u Španjolskoj i Italiji. Danas je široko rasprostranjena bezglutenska žitarica. Kod nas se uzgaja u nizinskom kontinentalnom dijelu. Postoji nekoliko vrsta od kojih je najznačajniji kukuruz šećerac.

Etimologija

Latinsko ime roda Zea bio je kod starih Grka naziv za pravi pir (Triticum spelta), kasnije je naziv prebačen na rod kada je Carl Linnaeus klasificirao biljke. Na stranim jezicima nazivi su corn (eng.), Mais (njem.), maïs, blé d’Inde (fr.), mais (tal.), maíz (špa.), milho (port.), koruza (slo.).

Uzgoj

Klima i stanište

Kukuruz traži sunčano i prozračno mjesto. Potrebno se držati pravilnih razmaka između biljaka i redova jer se odrasla biljka bolje osjeća kada ima dovoljno prostora, biti će snažnija a plodovi krupniji.

Tlo treba biti  bogato hranjivim tvarima, zagnojeno kompostom, stajskim gnojivom ili dehidriranim ekološkim gnojivom.

Njega, zaštita i gnojidba

Kukuruz sijemo nakon proljetnih mrazeva. Ukoliko imamo različite sorte trebamo ih sijati što dalje jer se međudobno križaju. Sadačem bušimo rupice u tlu i stavljamo po jednu ili dvije sjemenke svako 40 cm. Ukoliko stavimo dvije sjemenke u jednu rupicu, kasnije ostavimo snažniju biljku a drugu iščupamo. Možemo je presaditi ili dati životinjama za jest. Treba ostaviti dovoljan broj biljaka jer je kukuruz jednodomna biljka, oprašuje ga vjetar te mu je potrebno susjedstvo vlastite vrste. Kada naraste oko pola metra zagrćemo ga, pri tom pazimo da motikom ne oštetimo stabljiku, postupak ponavljamo nekoliko puta tokom ljeta.
Ukoliko je tlo zagnojeno prilikom sjetve, nije potrebna dodatna gnojidba.

Kukuruz napadaju lisne uši, plodove jedu zlatne bube iliti gundevalji (Cetonia aurata) te vrane. Zlatna buba i vrane imaju isti princip, grickaju plod počevši od vrha pa nadalje. Obična strašila ne pomažu u borbi protiv vrana. Kada jednom uoče nasad kukuruza nemaju milosti. Pojedu ga do kraja.

Velike štete kukuruzu pravi korovna vrsta piramidalni sirak (Sorghum halepense). Domaćin je virusima kukuruza, nekim vrstama biljnih ušiju koji su prenosioci njegovih virusa (MCDV – Maize chlorotic dwarf virus) i nematodama (Meloidogyne, Pratylenchus) koje parazitiraju na kukuruzu. Također pokazuje alelopatski učinak, luči tvari koje spriječavaju klijanje i djeluje inhibitorno na bakterije koje otpuštaju dušik u tlu. Sam sirak raste pet puta brže od kukuruza.[1]

Biološki savjeti i mješovite kulture

Prema prastaroj indijanskoj kombinaciji kukuruz se sije uz tikve i visoki grah. Prvo se posije kukuruz, kasnije grah i tikve. Kukuruz će poslužiti kao potporanj visokom grahu koji će hraniti tlo dušikom dok će tikve listovima prekrivati tlo, štititi ga od isušivanja te sprječavati rast korova.
Osim spomenute kombinacije kukuruz je dobro sijati i na rubu polja s krumpirom.

Berba

Mladu kuruznu svilu beremo prije oprašivanja, osušimo u hladu i koristimo za čaj. Berba plodova kukuruza se odvija od kolovoza do rujna, kad kukuruzna svila potamni, dobije tamno smeđu boju, plod se zaobli te zrno ispušta mliječni sok pod pritiskom nokta.

Upotreba

Klipove kukuruza jedemo sirove, kuhane, pečene na žaru… Uspješno se zamrzavaju i konzerviraju.

Kukuruzna svila  je ljekovita i sakuplja se prije oprašivanja, kada je zrno kukuruza još u mliječnom stanju, prije nego što svila potamni. Suši se u hladu i na prozračnom mjestu. Upotrebljava se za izlučivanje mokraće i bolesti mokraćnih kanala kao kod upale mokraćnog mjehura. Koristi se svježa ili osušena. Suši se u tankom sloju na sjenovitom i zračnom mjestu. Čuva se na hladnom, tamnom i suhom mjestu do godinu dana.

Od zrna kukuruza doiva se kukuruzni škrob koje se u farmaceutskoj industriji koristi za izradu tableta te kao sirovina za dobivanje glukoze.[2]U prirodnoj kozmetici nalazi primjenu kao podloga za izradu pudera za kožu.

Galerija fotografija

Podijeli