Kućna sreća
Soleirolia soleirolii
Karakteristike
Kućna sreća (Soleirolia soleirolii (Req.) Dandy) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice kopriva (Urticaceae). Gustog je i niskog rasta, naraste do 25 cm visine tvoreći crvenkaste, puzajuće i razgranate stabljike duge do 50 cm. Stabljike su vrlo tanke, staklasto prozirne, ponekad s dlačicama, te se mogu ukorjenjivati na koljencima. Listovi su mnogobrojni, naizmjenični, jednostavni, mali, veliki oko 6 mm, ovalni, cjeloviti, sjajni i svijetlozeleni. Prirodna forma ima sočno zelene listove duljine 3–8 mm i širine 2–4 mm, okruglastog do duguljastog oblika s jasno nejednakom bazom. Cvjetovi su jednodomni, pojedinačni, sitni, bijeli. Na donjem dijelu stabljike razvijaju se ženski, a na gornjem muški cvjetovi. Muški cvjetovi imaju četiri lapa i četiri prašnika, a ženski srasle lapove i tanak, kratkotrajan tučak. Cvjetovi su najčešće neugledni i jedva su primjetni. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je sjajna, svijetlosmeđa ahenija, veličine oko 0,8–0,9 mm, jajasta i na vrhu šiljasta, okružena trajnim pricvjetnim listićima koji tvore tri krilca.
Stanište
Rasprostranjena je na Korzici i Sardiniji, francuskom te talijanskom otoku u Sredozemnom moru. Smješta se u sjeni drveća, na šumskim tlima, u pukotinama zidova, između kamenih ploča i na vlažnim stijenama.
Uzgaja se kao ukrasna sobna biljka, razmnožava se dijeljenjem. Može se razmnožavati i reznicama ili položenicama jer se lako zakorjenjuje. Odgovara joj vlažno i polusjenovito mjesto zaštićeno od jake i direktne sunčeve svjetlosti te vlažni zrak. Najbolje uspijeva pri temperaturama oko 15 °C ljeti i oko 10 °C zimi, ne voli toplinu radijatora, a može podnijeti do –5 °C. U blažim klimama može prezimiti vani i na proljeće ponovno potjerati. Za zalijevanje je prikladno uranjanje posude u vodu, a ne zalijevanje po lišću, kako bi se spriječilo truljenje. Ako se previše razraste, može se orezati škarama. U hortikulturi postoje kultivari različitih boja lista, poput ‘Aurea’ sa zlatnozelenim, ‘Argentea’ sa srebrnasto-sivim ili šarenih formi s prošaranim rubovima.
Etimologija
Naziv roda Soleirolia i vrste soleirolii dan je u čast francuskog amaterskog botaničara Joseph-Françoisa Soleirola (1781. – 1853.)[1] koji je prikupio njezine primjerke na Korziki. Na stranim jezicima nazivi su baby’s tears, angel’s tears (eng.), Bubikopf (njem.), soleirole de soleir, larmes d’ange (fr.), družinska sreča (slo.).
Galerija fotografija
Literatura
- Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
