Kovara Suillellus luridus

Carstvo:
Odjeljak:
Basidiomycota
Koljeno:
Agaricomycetes
Red:
Boletales
Porodica:
Vrsta:
Suillellus luridus
Sinonimi:
Boletus luridus Schaeff., Boletus rubeolarius Bull., Leccinum luridum (Schaeff.) Gray, Dictyopus luridus (Schaeff.) Quél

Karakteristike

Kovara ili mrežastonogi vrganj (Suillellus luridus (Schaeff.) Murrill) je jestiva gljiva iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Klobuk je sivosmeđe do crnosmeđe boje, u početku je polukuglast, kasnije otvoren, u kišno vrijeme sluzav, širok 5-20 cm. Cjevčice su slobodne, žute ili žutozelene, na dodir mijenjaju boju u plavu, površina im je crvenkasta. Stručak je u gornjem dijelu narančast, prema dolje sve deblji i tamniji, čvrst, pun, prekriven crvenkastom mrežicom, visok 5-20 cm, promjera 1-5 cm. Meso je žutosivo, na prerezu mijenja boju u plavozelenu, debelo, ugodnog mirisa i okusa. Spore su oblika badema, otrusina je sivozelena do smeđezelena.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi, Aziji i istočnoj Sjevernoj Americi. Raste pojedinačno ljeti i ujesen u listopadnim šumama.

Etimologija

Ime vrste dolazi od latinske riječi luridus (blijedožut).[1] Za naš naziv kovara mikolog Karmilo Blagaić (1861. – 1933.) spominje da vjerojatno dolazi iz češkog.[2] Na stranim jezicima nazivi su lurid bolete (eng.), Netzstielige Hexen-Röhrling (njem.), bolet blafard (fr.), boleto lurido (tal.), boleto cetrino (špa.), boleto-pálido (port.), svinjski goban (slo.).

Upotreba

Gljiva je uvjetno jestiva, potrebno ju je prethodno kuhati i kuhanu vodu odliti. Prije i poslije jela ne preporuča se konzumira alkoholnih pića zbog mogućeg koprinskog sindroma, u suprotnom se simptomi javljuju vrlo brzo u obliku pojačanog znojenja, crvenila lica, glavobolje, mučnine i drugo.

Galerija fotografija

Podijeli