Kovara
Suillellus luridus
Karakteristike
Kovara ili mrežastonogi vrganj (Suillellus luridus (Schaeff.) Murrill) je jestiva gljiva iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Klobuk je sivosmeđe do crnosmeđe boje, u početku je polukuglast, kasnije otvoren, u kišno vrijeme sluzav, širok 5-20 cm. Cjevčice su slobodne, žute ili žutozelene, na dodir mijenjaju boju u plavu, površina im je crvenkasta. Stručak je u gornjem dijelu narančast, prema dolje sve deblji i tamniji, čvrst, pun, prekriven crvenkastom mrežicom, visok 5-20 cm, promjera 1-5 cm. Meso je žutosivo, na prerezu mijenja boju u plavozelenu, debelo, ugodnog mirisa i okusa. Spore su oblika badema, otrusina je sivozelena do smeđezelena.
Stanište
Rasprostranjen je u Europi, Aziji i istočnoj Sjevernoj Americi. Raste pojedinačno ljeti i ujesen u listopadnim šumama.
Etimologija
Ime vrste dolazi od latinske riječi luridus (blijedožut).[1] Za naš naziv kovara mikolog Karmilo Blagaić (1861. – 1933.) spominje da vjerojatno dolazi iz češkog.[2] Na stranim jezicima nazivi su lurid bolete (eng.), Netzstielige Hexen-Röhrling (njem.), bolet blafard (fr.), boleto lurido (tal.), boleto cetrino (špa.), boleto-pálido (port.), svinjski goban (slo.).
Upotreba
Gljiva je uvjetno jestiva, potrebno ju je prethodno kuhati i kuhanu vodu odliti. Prije i poslije jela ne preporuča se konzumira alkoholnih pića zbog mogućeg koprinskog sindroma, u suprotnom se simptomi javljuju vrlo brzo u obliku pojačanog znojenja, crvenila lica, glavobolje, mučnine i drugo.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Kamilo Blagaić, (1931.), Gljive naših krajeva, Ljubljana: Jugoslovanska tiskarna
- Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce
