Kokedama
Kokedama je japanska tehnika uzgoja biljaka gdje biljka raste omotana u kugli od tla i mahovine te je obješena ili postavljena u posudu. Naziv kokedama dolazi od japanskih riječi koke (mahovina) i dama (kugla ili loptica), pa doslovno znači kugla od mahovine. Kokedama je popularna među ljubiteljima biljaka zbog svoje jednostavnosti i vizualne privlačnosti. Ona je poput male zelene skulpture koja raste u našem prostoru.
Povijest i podrijetlo
Kokedama je nastala u Japanu kao pristupačnija i spontanija verzija bonsaija. U 17. stoljeću, japanski vrtlari tražili su načine da prirodu unesu u svoje domove i interijere, ali nisu uvijek imali prostora ili resursa za klasične posude i pažljivo oblikovane bonsaie, jer oni ipak traže puno vremena, strpljenja i znanja da ih se oblikuje. Kokedama je nastala kao rješenje. Jednostavna, prirodna, umjetnička forma pristupačna svima koja omogućuje cijenjenje biljaka i u malim prostorima.
S vremenom je kokedama postala i meditativna praksa, gdje proces oblikovanja kugle i brige za biljku odražava japanski koncept wabi-sabi. Ljepotu u jednostavnosti, prolaznosti i prirodnim nesavršenostima.
Izrada kokedame
Proces izrade kokedame je jednostavan i pristupačan, ali zahtijeva malo spretnosti i fokusa na detalje. Proces izgleda jednostavno ali pravilna izvedba osigurava dugovječnost biljke i eleganciju same kokedame.
Za izradu potrebni su osnovni materijali:
- Biljka – najčešće sobne biljke poput paprati, fikusa, sukulenata ili biljaka koje vole vlažno tlo.
- Tlo – mješavina tla bogata hranjivim tvarima, često kombinirana s akadomom ili pjeskovitim komponentama za drenažu.
- Mahovina – zelenkasta, meka mahovina koja se omota oko kugle tla.
- Konop ili konac – za pričvršćivanje mahovine oko tla i formiranje kugle.
Priprema biljke i formiranje kugle
Biljka se najprije pažljivo vadi iz posude, a višak zemlje se uklanja s korijena. Pri tome je važno rukovati korijenom nježno kako bi ostao neoštećen, jer zdrav korijen osigurava dobar rast biljke unutar kugle.
Tlo se oblikuje u kuglu odgovarajuće veličine, proporcionalno biljci. Korijen biljke se zatim nježno smješta unutar kugle, pazeći da bude dobro obuhvaćen zemljom, ali da se ne ošteti. Kugla tla služi kao temelj na kojem biljka može rasti i razvijati se.
Omatanje mahovinom i fiksiranje
Mahovina se prethodno navlaži kako bi bila savitljiva i lakše se oblikovala oko kugle tla. Omatanje mahovinom štiti tlo, zadržava vlagu i daje karakterističan vizualni efekt. Mahovina se raspoređuje ravnomjerno oko kugle, pazeći da korijen ostane pokriven, ali prozračan.
Kako bi kugla zadržala oblik, mahovina se lagano pričvršćuje koncem ili tankom špagom. Važno je da fiksiranje bude dovoljno čvrsto da drži mahovinu na mjestu, ali i dovoljno labavo da biljka može disati i rasti.
Kada je kugla stabilna i mahovina dobro pričvršćena, kokedama se može postaviti na tanjur ili dekorativni pladanj, ili objesiti pomoću ukrasne vrpce.
Njega kokedame
Kokedame vole svijetlo, indirektno svjetlo i umjerenu vlažnost. To je iz razloga jer većina sobnih biljaka koje se koriste u kokedami (paprati, fikusi, sukulenti, dracene) najbolje rastu na svijetlom. Direktno sunce može pregrijati ili osušiti mahovinu, oštetiti lišće i korijen, dok premalo svjetla usporava rast i čini biljku slabijom. Indirektno svjetlo osigurava dovoljno energije za fotosintezu, ali ne ugrožava kuglu mahovine.
Kugla u kokedami zadržava vlagu, ali nije to poput klasične posude sa slojem vode. Previše vode može dovesti do truljenja korijena, dok premalo vode brzo isušuje tlo i mahovinu. Umjerena vlažnost omogućuje da korijen dobije dovoljno vode za rast, a mahovina ostane zelena i prozračna.
Zalijevanje se obično provodi uranjanjem kugle u vodu na nekoliko minuta, a višak vode se ocijedi prije vraćanja biljke na mjesto. Biljke poput sukulenata zahtijevaju nešto rjeđe zalijevanje, dok paprati vole da kugla ostane ravnomjerno vlažna.
