Kionodoksa

Karakteristike

Kionodoksa (Chionodoxa) je rod trajnih lukovičastih biljaka iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Lukovica je ovalna do okruglasta, sastavljena od ljusaka koje se postupno godišnje obnavljaju. Listova ima obično dva, uspravni su ili rašireni, narastu do 15 cm dužine. Cvjetovi se javljaju u kasnu zimu i rano proljeće. Dvospolni su, zvjezdolikog oblika. Cvjetni omotač sastavljen je od šest latica koje su plave ili roze, u unutrašnjosti bijele boje. Prašnika je šest. Plod je čahura koja u sebi nosi mnogo sitnih, okruglastih, neokriljenih sjemenki. Sjemenke na vrhovima sadrže ejalosome, završetke koji obiluju masnim tvarima i bjelančevinama koji su privlačni mravi te iz zbog toga skupljaju, a nakon što ih pojedu izbace iz na površinu mravinjaka i tako razmnožavaju.

Etimologija

Latinsko ime roda Chionodoxa znači snježni ponos, potječe od grčkih riječi chion (snijeg) i doxa (ponos), zbog rane cvatnje, ponekad i prekrivena snijegom. Na stranim jezicima značenja su često ista, poznata je kao glory of the snow (eng.), Sternhyazinthen (njem.), gloria della neve (tal.), gloire des neiges (fr.), gloria de las nieves, quionodoxa (špa.), snežna modrica (slo.).

Rod broji nekoliko vrsta i nalik su jedne drugima zbog kojih ih neki autori smatraju samo varijacijama. Srodan im je rod procjepka (Scilla). Porijeklom su iz područja Male Azije.

Uzgoj

Razmnožavanje je moguće i sjemenom no uglavnom se razmnožava lukovicama. Sadnja lukovica se najbolje vrši u ranu jesen kako bi biljka bila spremna za cvatnju krajem zime. Lukovice su okruglaste sa malo istaknutim vrhom, sade se se tako da je taj vrh usmjeren prema gore, na dubinu od 6-7 cm. Najbolje ih sadit u skupinama. Kao i većini drugih biljaka najbolje im odgovara vlažna ali dobro drenirana zemlja na sunčanom mjestu. Tolerira i polusjenov položaj, možemo ih saditi u podnožju listopadnih drveća i grmlja. Možemo je uzgajati i u posudama.

Galerija fotografija