Taksonomija
Plantae
Karakteristike
Kineski dolar (Pilea peperomioides Diels) je zimzelena trajnica iz porodice koprivnjača (Urticaceae). Porijeklom je iz južne Kine. Stabljike su drvenaste i narastu do 30 cm visine. Na duguljastim granama koje izgledaju kao da se ljušte stvaraju mnogobrojni tamnozeleni, okrugli listove. Listovi na licu imaju izraženu blijedu mrlju na mjestu gdje su spojeni sa stabljikom. Cvjetovi su sitni i neugledni, gusto smješteni u skupinama na dugačkim, crvenkastim stapkama. Ne podnosi hladnije temperature niže od 10°C te se uzgaja kao sobna biljka.
Prvi je na biljku u južnoj Kini na planinskom području pokrajine Yunnan 1906. godine naišao škotski botaničar George Forrest (1873. – 1932.). No tek ju je kasnije, 1945. godine, norveški misionar Agnar Espegren donio u svoju zemlju te na raznim putovanjima rodbini, prijateljima i poznanicima dijelio primjerke. Tako se biljka bez znanja botaničara široko rasprostranila Norveškom gdje je i danas poznata pod nazivom biljka misionara, a odatle i u druge zemlje.
Etimologija
Latinsko ime roda Pilea potječe od grčke riječi pilos, što znači nešto napravljeno od filca. Ime vrste peperomioides ukazuje na sličnost listova s biljkama iz roda Peperomia. Na stranim jezicima poznata je kao chinese money plant, dollar weed, pilea plant (eng.), Glückstaler, Chinesischer Geldbaum, Ufopflanze, Missionarspflanze (njem.), planta china del dinero, planta misionera (špa.), poprovkasta pileja (slo.).
Uzgoj
Kineski dolar uzgajamo kao sobnu biljku. Možemo je tokom toplih dana držati vani, no iako je biljka porijeklom iz planinskog područja zimu neće preživjeti te ju dolaskom jeseni obavezno unosimo u kuću.
Razmnožavanje je moguće sjemenom no biljka baš i ne cvjeta lako. Zato je najlakše razmnožavamo reznicama tako da odrežemo drvene stabljike i stavimo ih u vodu dok ne puste duže korijenje. Tada ih presadimo u nove tegle kojima smo dodali rahlu kompostnu zemlju. Biljkama odgovara često zalijevanje, pogotovo za vrijeme vrućih dana no naše iskustvo je takvo da vrlo dobro toleriraju tvrdu i suhu, zapostavljenu zemlju. Dobro je da biljka ima čim više svjetlosti, no nikako direktno sunce jer će se u protivnome listovi ispržiti. Dobro uspijeva na polusjenovitom mjestu. Nema bolesti ni štetočina.
