Kikiriki
Arachis hypogaea
Karakteristike
Kikiriki (Arachis hypogaea L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stabljika je uspravna ili polegnuta, razgranata, stvarajući nove izboje iz pazušca listova. Naraste do 70 cm visine. Korijen je vretenast, razgranat i dobro razvijen. Listovi su naizmjenični, složeni, parno perasti, obrasli sitnim dlačicama, nalaze se na dužim drškama, sastavljeni su od dva para obrnuto jajastih, sjedećih lisaka. Na licu su liske glatke i sjajne, naličje im je dlakavo. Cvjetovi su dvospolni, uglavnom pojedinačni, nalaze se na dugim peteljkama no rastu pri dnu biljke tik iznad zemlje. Ocvijeće je dvostruko i nepravilno. Čaška je dvousnata, gornja usno ima 3-4 zupca, donja je cjelovita. Vjenčić čine pet žutih latica. Plodnica tučka je nadrasla te nosi 2-6 sjemenih zametaka, prašnika je 10. Cvate 50-tak dana nakon sjetve, u razdoblju od lipnja do kolovoza. Ubrzo nakon što se mali cvjetić pojavio on odmah ponire prema tlu na dubinu od 8-9 cm i plodovi se počnu razvijati ispod zemlje. Svaka biljka rodi s oko 40-tak hrapavih mahuna u kojoj se obično nalazi 2 do 4 sjemenke prekrivene tankom crvenosmeđom ljuskom.
Dobra je medonosna biljka, pčele salijeću cvjetove sakupljajući nektar i malo peluda.
Stanište
Prirodno je rasprostranjen u Južnoj i Srednjoj Americi. Uzgaja se u mediteranskim zemljama tople klime zbog jestivih sjemenki pomoću kojih se i razmnožava.
Uzgoj
Kikiriki se sije u svibnju nakon što prođe opasnost od mraza u pjeskovito tlo s dobrom drenažom. Može ga se sijat sa i bez ljuske, no ako ga se sadi bez treba paziti da ga se posadi zajedno sa crvenom kožicom. Bitno je zemlju održavat vlažnom. Ako ga se sije pojedinačno za probu, treba paziti da ga se ne zamijeni sa djetelinom i počupa kao korov. :)
Treba im 4 mjeseca da dozriju a spremni su za berbu kad listovi požute.
Etimologija
Naziv kikiriki potječe od talijanskih riječi chicchi ricchi (izdašne bobice).[1] Ime vrste hypogaea ukazuje da mu plodovi rastu ispod zemlje (hypo – ispod, gaea – zemlja.). Na stranim jezicima nazivi su peanut, groundnut (eng.), Erdnuss (njem.), arachide, cacahuète, pistache de terre (fr.), arachide (tal.), cacahuate (špa.), arašid, zemeljski orešek (slo.).
Upotreba
Jestive su sjemenke. Mogu se jesti sirove, no kod nas je njegova konzumacija uglavnom svedena na pržene i posoljene grickalice. Međutim, kikiriki je vrijedan izvor bjelančevina i masti i ne čudi što je u stranim kuhinjama kao što je azijska, kikiriki često sastojak glavnih jela.
Sjemenke sadrži oko 50% ulja, hladnim prešanjem proizvodi se biljno ulje ugodna mirisa i okusa.