Japanska pršljenka
Sciadopitys verticillata
Karakteristike
Japanska pršljenka (Sciadopitys verticillata (Thunb.) Siebold & Zucc.) je zimzeleno crnogorično stablo iz porodice Sciadopityaceae. Naraste do 30 metara visine tvoreći gustu, usku, piramidalnu krošnju. Deblo je promjera do 4 metra, kora je debela, crvenkastosmeđe boje. Grane su horizontalne i kratke. Pupoljci su ovalni, veliki 3-4 mm. Dva su tipova listova. Prvi tip su mali, ljuskasti listovi dugi do 4 mm, izgledaju kao smeđe nakupine prilegle na granama. Drugi tip su normalni listovi, igličasti, elastični, na licu tamnozeleni i sjajni, na naličju imaju dvije bijele pruge, dugi su 6-12 cm, široki 2-3 mm, skupljeni po 20-30 u pršljenove. Cvjetovi su jednospolni, rastuz na vrhovima grančica. Muški su skupljeni u guste cvatove, ženski su pojedinačni, zreli češeri su jajoliki, uspravni, dugi 5-10 cm, široki 3-6 cm, nalaze se na kratkim drškama, u početku su zeleni, kasnije tamnosmeđi, dozrijevaju 18 mjeseci poslije oprašivanja. Plodne ljuske su okruglaste, debele i široke. Sadrže ovalne, plosnate sjemenke duge 1-2 cm, okružene uskim krilcem.
Nema srodnika već je jedina vrsta u rodu i u cijeloj porodici. Smatra se da je stara 230 milijuna godina, što je “tek” nešto više od milijun godina od prve pojave dinosaura.
Stanište
Rasprostranjena je u Japanu gdje raste u mješovitim šumama na 500-1000 m nadmorske visine, na vlažnim tlima gdje su visoke godišnje padaline i visoka vlažnost zraka. U Europu je prvi puta unešena 1860. godine, uzgaja se kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima. Sporog je rasta i ne sadi se često. Razmnožava se sjemenom. Odgovaraju joj sjenoviti položaji i plodno tlo, otporna je na hladne temperature do -25°C.
Etimologija
Naziv roda Sciadopitys složenica je grčkih riječi skias (sjena) i pitys (jela). Ime vrste verticillata znači pršljenast.[1] Na stranim jezicima nazivi su Japanese umbrella-pine (eng.), Schirmtanne (njem.), pin parasol du Japon (fr.), pinheiro-guarda-chuva-japonês (port.), japonski senčnik (slo.), koyamaki (jap.).
Upotreba
Drvo je mekano i elastično, otporno na vodu, u Japanu su ga koristili u brodogradnji.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga