Gladiola Gladiolus hybridum

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Vrsta:
Gladiolus hybridum

Karakteristike

Gladiola (Gladiolus hybridum) je trajna lukovičasta biljka iz porodice perunika (Iridaceae). Listovi su kruti, oblikom podsjećaju na mač. Leptirasti cvjetovi su klasasto su raspoređeni na visokim stapkama, mogu biti raznih boja, nemaju mirisa.

Latinsko ime roda Gladiolus umanjenica je od riječi gladius (mač), zbog oblika listova.[1]

Klima i stanište

Prirodno stanište joj je Afrika, Sredozemlje i Bliski istok zbog čega traži obilje sunca i topline. Voli humusna, blago pjeskovita tla.

Uzgoj

Sadimo je od travnja do svibnja. Dubina sjetve ovisi o veličini lukovice. Obično je to oko 10 do 15 centimetara. Razmak između biljaka iznosi od 10 do 20 centimetara. Traže dosta hranjivih tvari, komposta, malča, kamenog brašna, no nikada ih ne smijemo gnojiti svježim gnojivom jer ono potiče bolesti. Visokim sortama potreban je potporanj, mi obično  okolo biljaka stavimo nekoliko komada uspravnih grana te ih povežemo.

Nakon cvatnje, na mjestu cvijeta stvara sjemenke. Možemo ih sakupiti i posijati, no trebamo imati u vidu da će biljci trebati duže vremena da stvori prve cvjetove nego da je uzgojimo iz lukovice. Upravo zbog spomenutog preporuča se rezati ocvale cvjetove kako biljka ne bi trošila energiju.

Ujesen, kad lišće požuti režemo ga. Neotporna je na niske temperature. Nakon prvog mraza vadimo je iz tla, sušimo,  te čuvamo na suhom i prozračnom mjestu. Spomenuti postupak nije potreban u primorskim krajevima gdje su zime toplije te bez problema preživi minuse. Oko odrasle lukovice uočit ćemo sitne lukovice, njih možemo odvojiti te posaditi iduće proljeće na posebnu gredicu. Tako posađenoj biljci trebat će 2 do 3 godine do prve cvatnje.

Galerija fotografija

Podijeli