Gerilsko vrtlarstvo

Gerilsko vrtlarstvo je inicijativa koja koristi zapuštene, neiskorištene ili javne površine za sadnju cvijeća, povrća i ljekovitog bilja, pretvarajući ih u zelene površine koje obogaćuju lokalni okoliš.

Što je gerilsko vrtlarstvo i kako je nastalo?

Gerilsko vrtlarstvo je praksa obrađivanja zemljišta koje nije tradicionalno vlastito ili je zapušteno, s ciljem uljepšavanja prostora ili opskrbe hranom u urbanim i prigradskim područjima. Oblik je nenasilne izravne akcije kojim se napušteni ili nedovoljno iskorišteni prostori u gradovima pretvaraju u produktivne i živopisne vrtove.

Izraz gerilsko vrtlarstvo stvorila je Liz Christy sa svojom grupom Green Guerilla u New Yorku 1973. godine. Njezina ekipa je započela sadnjom na napuštenim parcelama, pretvarajući ih u javne vrtove i skrećući pažnju na potrebu za zelenim površinama u urbanim sredinama. Christy je primijetila kako male biljke rajčice niču među smećem, znak potencijala da i napuštene površine mogu postati korisne i zelene. Počela je sijati sjeme u prazne prostore i koristiti zapuštene sadnice stabala, što je dovelo do stvaranja prvog zajedničkog vrta na uglu Bowery i Houston ulice u Manhattanu. Ono što je počelo kao ilegalna akcija ubrzo je postalo poznato, a Green Guerrillas su pozvani da pomognu u osnivanju zajedničkih vrtova i na drugim lokacijama. Originalni vrt je naknadno stekao status zajedničkog vrta, što mu je osiguralo pravnu zaštitu od razvoja i uništenja.

Gerilsko vrtlarstvo uključuje sadnju i održavanje biljaka na napuštenim ili neiskorištenim površinama, često bez formalne dozvole, s ciljem vraćanja života i zelenila u gradove. Slično tome, gradski ili urbani vrtovi kod nas vjerojatno su počeli na sličan, neformalan način, iako danas djeluju potpuno legalno i organizirano. Vrijedilo se izboriti za konačni cilj – ozelenjivanje prostora i približavanje prirode urbanom okruženju, što donosi koristi i zajednici i okolišu.

Temeljni principi gerilskog vrtlarenja

Korištenje neiskorištenih površina

Jedan od temelja gerilskog vrtlarenja je korištenje prostora koji je inače neiskorišten ili zapušten. To mogu biti bilokakvi tereni, poput praznih gradilišnih parcela, rubova parkirališta ili neobrađenih državnih površina koje stoje prazne bez zelenila a priroda ih nije stigla obnoviti zbog raznoraznih razloga. Cilj je transformirati ih u zelene oaze koje doprinose lokalnoj bioraznolikosti i estetici.

Ekološki i društveni utjecaj

Gerilsko vrtlarenje promiče ekološku svijest i zajedničku odgovornost prema okolišu. Sadnja cvijeća, povrća i ljekovitog bilja potiče lokalnu zajednicu na razmišljanje o prirodi, smanjuje zagađenje i pomaže u očuvanju bioraznolikosti. Dodatno, ovakvi projekti često postaju mjesta okupljanja i edukacije, pa osim ekološke imaju i važnu društvenu ulogu u povezivanju ljudi.

Brza i spontana sadnja

Često se koriste tehnika sadnje udari i bježi (eng. hit and run), gdje se biljke, sjeme ili sadnice postavljaju u prostor bez dugotrajnog planiranja, kako bi se maksimalno iskoristilo vrijeme i smanjila mogućnost konflikta s lokalnim vlastima. Spontanost je ključna jer omogućuje brzo reagiranje na prazne ili zapuštene površine. S obzirom da sjetva sjemena obično znači prethodnu obradu zemljišta gdje se sjeme biljke pažljivo položi na rahlo tlo bez konkurencije, jedna od tehnika je korištenje bombica sjemena koje se mogu šakom baciti preko plota kad nitko ne gleda :)

Odabir biljaka i održivost

Biljke koje se koriste u gerilskom vrtlarenju često su otporne, prilagođene lokalnoj klimi i sposobne same se reproducirati. Ovdje nećemo birati biljke poput salate koje su suviše nježne i lako ih pojedu puževi, već neke robusnije koje će lakše uspjeti a da kad narastu privlače pčele i druge oprašivače. Cilj je održivost i minimalna potreba za dodatnom brigom.

Tehnike i metode gerilskog vrtlarenja

Korištenje autohtonih biljaka

Autohtone vrste biljaka su otpornije na lokalne klimatske uvjete i privlače lokalne insekte i ptice. S druge strane invazivne biljka su veliko NE jer će se lako proširiti i neće ih više biti moguće iskorijeniti. Odabir autohtonih biljaka doprinosi očuvanju ekosustava i bolje se prilagođavaju lokalnoj klimi. Primjeri uključuju suncokrete, neven i različite vrste trava.

Izrada bombica od sjemena

U slučaju kada se želi raditi sjetva na površinama bez dopuštenja, postoji rizik od pravnih posljedica ili barem od konflikta. U tu svrhu korištenje bombica od sjemena (eng. seed balls) je prikladna metoda, a ujedno su praktičan i zabavan način gerilskog vrtlarenja, posebno za brzu i nenametljivu sadnju. Bombice sastoje se od sjemena biljaka, tla i zemlje, oblikovane u male kuglice koje se mogu jednostavno baciti na neiskorištene površine.

Potrebni materijali:

• Sjemenke otpornih i autohtonih biljaka (npr. neven, suncokret, djetelina…)
• Zemlja
• Kompost ili humus (hranjiva podloga)

Postupak:

• Pomiješajte 1 dio sjemena, 3 dijela komposta i 5 dijelova zemlje.
• Dodajte postepeno vodu dok smjesa ne postane dovoljno ljepljiva da se oblikuju kuglice promjera 2-3 cm.
• Ostavite kuglice da se osuše na zraku nekoliko dana, dok ne postanu tvrde.

Kad su bombice suhe, spremne su za sadnju. Odaberite površinu koja barem povremeno dobije sunčevu svjetlost i nasumično ih razbacajte po površini. Iako su bombice zaštićene zemljom, klijanje će biti učinkovitije ako ih razbacate neposredno prije kiše, jer voda aktivira sjeme i pomaže mu da se bolje prime u tlo.

Ova metoda omogućuje brzu i nenametljivu sadnju, a ujedno je i zabavan način uključivanja zajednice, posebno djece, u gerilsko vrtlarenje. Nitko ne mora znati tko je posijao cvijeće. Cijeli proces može se odraditi posve incognito, čak i u prolazu biciklom.

Imate na umu neke prostore u vašoj blizini koje bi mogli preobratiti u zelene oaze? Jeste li spremni postati ninđa vrtlar? :)