Europska planinčica

Karakteristike

Europska planinčica (Trollius europaeus L.) je zeljasta trajna biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Stabljika je gola, uspravna, većinom nerazgranata, naraste do 60 cm visine. Podanak je crvenkastosmeđi. Listovi su duboko su razdijeljeni na 5-7 režnjeva pilastih rubova, na licu su tamnozeleni, naličje im je svjetlije. Donji listovi nalaze se na dugim peteljkama, gornji su sjedeći. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, promjera do 5 cm, nalaze se na dugim stapkama. Ocvijeće im je građeno od oko 10 jarko žutih, okruglih listova svinutima prema sredini cvijeta čime cvijet poprima okruglast oblik. Prašnici su mnogobrojni, tučci nisu međusobno srasli. Cvate od svibnja do srpnja. Plodovi su kožasti, tamnosmeđe boje, sadrže sitne, crne, sjajne sjemenke duge oko 1,5 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, na Kavkazu i u arktičkom dijelu Sjeverne Amerike. Raste na brdskim livadama i pašnjacima, na kamenitim i vlažnim staništima, u brdskom i planinskom području. Kod nas je možemo naći na Velebitu i u Gorskom kotaru. U Crvenoj knjizi hrvatske flore vodi se kao gotovo ugrožena i zaštićena biljka. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinsko ime roda Trollius potječe od riječi trulleus (okruglo korito), zbog oblika cvjetova.^[1] Na stranim jezicima nazivi su globeflower (eng.), Trollblume (njem.), trolle d’Europe, trolle des montagnes (fr.), botton d’oro (tal.), calderones, flor de San Pallari (špa.), navadna pogačica (slo.), jablan, zlatna jabuka (sr.).

Rod sadrži oko 30 vrsta koje rastu u Sjevernoj Americi i, većinom, u Aziji. Europska planinčica jedina je vrsta koju možemo naći u Europi.

Upotreba

Otrovna je biljka.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Radomir Lakušić, (1990.), Planinske biljke, Sarajevo: Svjetlost
3. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga