Čuvarkuća Sempervivum tectorum

Carstvo:
Red:
Saxifragales
Porodica:
Vrsta:
Sempervivum tectorum
Sinonimi:
Sempervivum glaucum Ten.

Karakteristike

Čuvarkuća (Sempervivum tectorum L.) je trajna zeljasta sukulenta biljka iz porodice tustikovki (Crassulaceae). Listovi su debeli, sočni, prvi vrhu suženi u šiljak, složeni u prizemnu rozetu. Iz rozete se razvija oko 30 cm visoka stabljika koja na vrhu nosi ružičaste cvjetove. Cvate u srpnju i kolovozu. Biljci treba nekoliko godina dok ne dosegne veličinu potrebnu za cvatnju. Nakon cvatnje odumire,  no zato stvara brojne mlade biljke s novim rozetama.

Stanište

Stalno se sama razmnožava. Nalazimo je samoniklu na suhim, kamenitim mjestima, u pukotinama. Čuvarkuća voli toplinu i  izravno sunce. Najbolje uspijeva na dobro dreniranom  tlu, siromašnu hranjivim tvarima i lako podnosi ljetne suše. Sve vrste roda čuvarkuća strogo su zaštićene u prirodi.[1]

Uzgoj

Razmnožavamo je sjemenom ili izdancima. Sjeme sijemo u rano proljeće, lagano ga utisnemo u pjeskovito tlo te održavamo vlažnim. Jednostavniji je uzgoj iz izdanaka koji su s matičnom biljkom povezani vriježama. Iščupamo ih, odrežemo vriježe te presadimo. Odrasla biljka nema gotovo nikakvih zahtjeva, ne treba je zalijevati ni gnojiti. Otporna je na sušu i visoke temperature, preživljava mraz. Možemo je posaditi u pukotine u kamenju, panjeve, suhozide, posude…

Etimologija

Ime roda Sempervivum potječe od latinskih riječi semper (uvijek) i vivere (živjeti), zbog mesnatih i uvijek zelenih listova. Ime vrste tectorum se prevodi kao onaj koji raste na krovovima.[2]

Na stranim jezicima nazivi su common houseleek (eng.), Dach-Hauswurz, Echte Hauswurz, Gewöhnliche Hauswurz, Donnerwurz, Alpen-Hauswurz (njem.), joubarbe des toits, barbe de Jupiter (fr.), semprevivo maggiore, barba di Giove, guardacasa, semprevivo dei tetti (tal.), barba de Júpiter, consolva, siempreviva mayor, alcachofa de gatos (špa.), netresk (slo.).

Upotreba

Listovi su jestivi, mogu se koristiti kao dodatak salati ili varivu.[3] Nisu nešto naročito ukusni, no kako su bogati vodom mogu se ubaciti u sokovnik zajedno s drugim voćem ili povrćem te postati osvježavajući napitak. Koristi se u narodnom travarstvu i kao lijek, primjerice kod bolova u uhu ukapa se nekoliko kapljica soka iz listova.

Galerija fotografija

Podijeli